The Dog's

Bok! Tnx na komentarima! Danas ću opet za spiritofhorses pisati post,ali ovaj puta o Bokserima...

Velik pas, lijepe postave i kvadratičnog izgleda (dužina tijela je jednaka visini tijela), s jakim kostima. Brz je i elegantan, ne smije biti krut ili premršav. Glava je dobro izražena: široka njiška i uski stop. Bore na koži se mogu pojaviti između dugih i kupiranih ušiju koje su teijsno povezane. Donja čeljust je duža od gornje (predgriz), prekrivaju ih usnice. Izraz lica ne smije biti tužan već vijeran i ne oštar. Dlaka je kratka i sjajna, od tamno jelenje do žute boje, a najtraženija je boja između te dvije. Tamna maska je ograničena na područje njuške. Visina 63 cm, težina nešto iznad 30 kg. Bokser doživi od 8 do 10 godina starosti. U standardu je posebno naglašen pravilan nosni dio lubanje. Precizno je opisana i narav. Po mišljenju ljubitelja tih pasa njuška je od velike važnosti i potrebna joj je brižna njega. Što to znači? Bokser je agresivan i oprezan pas, potreban mu je nježan, ali odlučan i dosljedan odgoj. Možemo reći da je mek za učenje (ne uvijek), a prema gospodaru je osjetljiv. Potiče od borbenih pasa, neustrašivo se zna suprotstaviti protivniku i jak napad ga ne može prestrašiti. Pogriješnim odgojem može postati opasan nasilnik. lako se ubraja među službene pasmine, prije svega je kućni i obiteljski pas. Živahan je, razigran, izvanredno pažljiv prema djeci i ostalim članovima obitelji. Tipično je da se gura njuškom u ukućane kako bi dokazao svoju naklonost. Njegovu kratku dlaku je lako njegovati. Skroman je i zadovoljan boravkom u stanu gde ne laje previše. Njegova živahnost i potreba za kretanjem zahtijevaju redovne i duge šetnje. Preporučljivo ga je školovati. Bokseri moraju biti temperamentni, tvrde konstitucije, unutrašnje čvrsti, jaki i izdržljivi. Bokseri mogu biti svojeglavi, posebno ih dobro treba naučiti da se odazivaju na poziv. Klub koji pozorno brine za razvoj pasmine ustanovljen je 1886. godine u Munchenu. Odakle potiče ime bokser nije poznato - možda je to ime dobio zbog agresivnosti, a možda je podrijetlom iz Velike Britanije, odakle su njegovi preci.Otac prvog boksera bio je engleski buldog. Po njima imaju bokseri veće ili manje bijele pjege. Bijela boja je u početku bila dozvoljena, ali od 1925. godine čisto bijeli bokseri više nisu bili priznati. Nešto bijele boje još se uvijek tolerira na prsima, trbuhu i nogama.Pored naravi, kod boksera pozornost privlači i njegova skladnost - mršavo i mišićavo tijelo koje odaje hrabrost.Stariji bokseri imaju često problema s kičmom što se primjećuje kada pas ne može više galopirati i ne maše više tako intezivno zadnjim dijelom tijela (to radi jer ima kupirani rep). Bokseri su više nego ostale pasmine skloni bolestima.
EVO SLIKA BOKSERA:

Hy! Hvala na komentarima! Već me davno prije spiritofhorses zamolila da napišem post o Hrtovima i o Boxerima,pa ću evo sada pisati o Hrtovima,a slijedeči puta o Boxerima!

U pojašnjenju prirode i karaktera hrtova često se spominje i njihova inteligencija. Naime, vlada mišljenje onih koji inače malo znaju o njima da su to vrlo čudni i neinteligentni psi, a ponekad se čuje mišljenje da su glupi i beskorisni.
Govoreći o inteligenciji hrtova, ne smije se izgubiti iz vida da hrtovi kasno sazrjevaju i fizički i mentalno. Hrt je naime, potpuno fizički i psihički razvijen tek sa oko 3 god. starosti. Zato njihov neobičan karakter i njihovu izraženu individualnost ne smijemo spajati sa neinteligencijom, već to moramo sagledati malo šire. Ne smijemo izgubiti iz vida ni to koliko su hrtovi kao rasa stari i čemu su služili.
Poznato je da su hrtovi jedna od najstarijih rasa. Postoje pouzdani podaci da su oni kao posebna rasa uzgajani još prije oko 4500 god. prije nove ere. Pećinski crteži iz ovog doba, u Avganistanu, u pećinama u oblasti Balkh, prikazuju lov ljudi u kome su im pomoćnici psi, veoma nalik današnjim hrtovima. Isto tako, rana egipatska civilizacija ima crteže na kojima su prikazani psi sa uspravnim ušima, danas poznati kao faraonski hrt[pas], ili sadašnji sicilijanski i portugalski hrt. S druge strane, postoji legenda da je Noe, upravo hrtove ukrcao na svoju čuvenu barku i da su tako ovi psi preživjeli biblijski potop. Persijskog hrta - salukija, muslimani smatraju svetim darom Alaha. Teorija najbliža istini je da su se preci hrtova razvili u oblasti današnje Etiopije i da su se odatle raširili prema sjeveru Afrike, pa onda prema Aziji i Europi. Usput je došlo do miješanja sa lokalnim psima i tako su nastale današnje rase hrtova, svaka izuzetno prilagođena sredini u kojoj je nastala. Hrtovi nikada nisu bili kućni psi za zabavu ili klasični psi čuvari. Njihova jedina namjena bio je i ostao samo lov. I to lov odličnim vidom i njihovom izuzetnom brzinom. Oni od svih rasa imaju najslabiji njuh, ali zato imaju najbolji vid i najveću brzinu. Oni su jedna od rijetkih rasa koja bi se u potpunosti mogla brinuti sama o sebi, slobodna u prirodi i da preživi bez pomoći čovijeka.
U sjevernom djelu Afrike, odakle su današnji azawak i slugi, to su divlji i nikad ukročeni civilizacijom Tuarezi i slična arapska plemena. U Aziji, u oblasti današnjeg Irana, Iraka i Avganistana, odakle su saluki i avganistanski hrt. Ičući postepeno od Afrike prema sjeveru Europe do Velike Britanije, nailazimo na rase hrtova koje su nešto blažeg, mirnijeg temperamenta, kao i sami narodi koji tamo žive. Engleski mali i veliki hrt, kao i škotski jelenji hrt, imaju od svih hrtova najmirniji temperament, ali su ipak po svojoj prirodi pravi hrtovi. Karakter i kultura samog naroda ima ogroman uticaj na prirodu rase koju su ti narodi stvarali.
Afričke i azijske rase hrtova, u uspoređivanju sa ostalim hrtovima imaju najviše izraženu dozu individualnosti. Oni su živjeli pored čovijeka i pomagali mu u lovu ali se čovijek rijetko brinuo o njihovoj ishrani, već su se oni sami morali snači ili zadovoljiti oskudnim ostacima lova. Hrtovi su dakle takvi, već nekoliko tisuća godina, a mi pokušavamo posljednjih 150-200 godina, koliko moderni svijet poznaje afričke i azijske hrtove[npr. avganistanski hrt je tek krajem 19. vijeka stigao u Europu], nesvijesno ili svijesno ugušimo njihov atavizam nezavisnog lovca i da od njih napravimo ono što oni u svojoj suštini nisu - klasični kućni psi.
Nije potrebno da svi ljudi vole hrtove - to je i nenormalno, ali bi oni ljudi kojima se ovi psi sviđaju po svojoj čudi, morali shvatiti pravilno njihovu psihu da bi im druženje sa njima bilo što ugodnije. Ne treba zaboraviti da hrt nikada neće biti ponizan rob. Iako je razumjeo datu naredbu, on je neće uvijek pokorno izvršiti. Onaj tko želi imati ovog psa, mora shvatiti i razumijeti da hrt ima svoju jako izraženu ličnost i nezavistan karakter. Tko ovo shvati i pravilno razumije, može biti ne apsolutni vlasnik hrta, već njegov dobar prijatelj i obožavatelj.
U sjevernoj Africi, djelovima Sredozemlja, Azije i Rusije, hrtovi se još uvijek koriste za lov na sve vrste divljači, osim ptica. U ostalim dijlovima svijeta, oni svoj nagon za lovom i trčanjem mogu zadovoljiti na trkalištima za hrtove – kinodromima. Na žalost na Balkanu, o kinodromima vlasnici hrtova mogu samo još uvijek maštati. Inače hrtovi su između ostalog i izuzetni izložbeni psi. Veoma dobro se prikazuju u izložbenim ringovima i mogu dugo pozirati. U stanu i dvorištu su veoma mirni, a svoju pravu prirodu pokazuju slobodni na otvorenom prostoru. Vlasnici bi trebali svoje pse puštati slobodne na površinama gdje ne postoji mogućnost da pas zbog svoje velike brzine nastrada u gradskoj gužvi. Čak iako odluta i nema ga nekoliko sati[što uopčte nije ugodno,], savijet je vlasnicima da ostanu na mijestu odakle je pas otišao, jer će se on zbog svoje izuzetne moći orijentacije vratiti na mijesto gde je ostavio vlasnika.
Ako volite psa koji će se pokoravati vašem pucketanju prstiju, bez i da izgovorite zapovijed, nemojte nikada izabrati hrta, bit će te nesretni i vi i pas. Ali, ako ste čovijek slobodnog duha, pomalo luckast, nezavistan i širok u shvačanjima – izaberite bilo kojeg hrta. Dobit ćete psa izuzetne ljepote i elegancije, sa kojim vam druženje nikada neće biti dosadno i sa kojim će vam svaki dan biti stvarno “novi dan”.
EVO SLIKE OD NEKIH PASMINA HRTOVA:
ARAPSKI HRT

AVGANSITANSKI HRT

RUSKI HRT

ENGLESKI HRT

IBIČKI HRT

IRSKI VUČJI HRT

MALI TALIJANSKI HRT-VIPET

PERZIJSKI HRT

AZAWAKH

ŠPANJOLSKI HRT

Bok! Hvala savima na komentarima! "Duga jezičina":Nadam se da će Trixie brzo ozdraviti!
1horseandme bi htjela saznati nešto više o
Kraljevskom goniču medvjeda,pa onda...evo

Srednje je velik, mišićav pas, pravougaonog oblika, s repom savijenim za gore. Tijelo je čvrsto i tvrdo. Jako je temperamentan i brz pas. Nosni dio lubanje je tup, klinast, s izraženim prednjim koljenom i jakim makajastim ugrizom. Uspravne uši su srednje duge, na vrhovima malo zaobljene. U razmjerno velikoj glavi ima male oči ognjenog pogleda. Bedra su jaka. Dlaka je ravna.Nešto je duža na vratu i leđima. Poddlaka je gusta i mekana. Smeđkasto je crne boje, s bijelim oznakama na glavi, prsima, trbuhu i nogama. Visina - od 54 do 60 cm, težina - oko 30 kg. U Finskoj i Kareliji, koja je južnija tačka ruskog Novgoroda, tu pasminu poznaju već dugo. Prvobitni psi te pasmine potiču od lajke. Kao čistu pasminu uzgajaju ih od sredine tridesetih godina. U toku finsko-ruskog rata skoro su ih istrjebili. Spadaju među lovačke pse na visoku divljač medvjede, losove i risove. Karelac(Karelian Bear Dog) je teško vodljiv pas i preporučuje ga se samo iskusnim, dosljednim ljudima, koji moraju biti lovci. U Finskoj svake godine organiziraju natjecanje tih pasa i proglašavaju kralja karelaca. U lovu ga upotrebljavaju tako da slijedi divljač vezan remenom, bez lajanja. Trag traži sam. Kad se približi divljači, lovac ga pusti,pas zaustavi pljen, napada ga i laje tako dugo dok lovac ne nanišani lovinu. Karelac nije pas za život u ograđenom vrtu i za besposlenost. U našim je krajevima za lov neupotrebljiv.
EVO SLIKE:

Bok! Hvala na komentarima! Ovaj puta me je Hanci(nada postoji...samo ne ovdije) zamolila da napišem post o Havnaisićima,jer će ona dobiti ženkicu te vrste! Ah...Blago njoj! Pa evo sada nešto o toj,dost rijetkoj (u HRV) pasmini.

Porijeklo: Zapadno Mediteransko područje, razvijen na Kubi.
Skupina: FCI
Datum Publikacije Važečeg Originalnog Standarda: 10.12.1996.
Upotreba: Pratilac i "toy" pas - pas za igru.
FCI Clasifikacija: Groupa 9.1
Povijest: Rasa dolazi iz Zapadno- Mediteranskog područja i razvila se duć Španske i Italijanske obalske regije. Izgleda da su ovi psi jako rano dospjeli u Kubu preko oceana, a prenijeli su ih Italijanski kapetani na svojim brodovima. Greškom, pošto je najčešća boja ovih pasa smeđa (kao duhan), rodila se legenda po kojoj ova rasa vodi porijeklo iz Havane, glavnog grada Kube. Politički događaji na tom području doveli su do gotovo totalnog nestanka starih krvnih linija Havanezera u Kubi. Tek nekoliko pasa uspješno je iznešeno iz Kube, te su njihovi nasljednici preživjeli u SAD.
Pojava: Havanezer je čvrst/robusan mali pas, nizak na kratkim nogama, živahan i brz; sa dugom bogatom dlakom, mekom i poželjno je talasavom.
Važne proporcije: Dužina njuške (od vrha nosa do stopa) je jednaka distanci između stopa i izbočine stražnjeg dijela lubanje. Odnos između dužine mjerene od ramena do zadnjeg dijela leđa (stražnjice), i visine u grebenu 4:3.
Ponašanje/Temperament: Izuzetno živahni i talentirani, laki za obuku kao osmatrači (alarm dog Smile). Nježni, veseli po prirodi, oni su privlačni, šarmantni, razigrani, čak imaju i malo klovnovskog u sebi. Vole djecu i igraju se beskrajno dugo s njima.
Glava: Srednje dužine, odnos između dužine glave i tijela (mjeren od grebena do osnove repa) je 3:7.
Nos: Crn
Njuška: Sužava se progresivno i lagano ko nosu, ali nije zasječena, niti prekratka.
Usne: Fine, tanke, cvrste.
Čeljusti/Zubi: Mekazasti zagriz. Poželjni su svi zubi. Nedostatak premolara 1 (PM1) i molara 3 (N3) se toleriraju.
Obrazi: Veoma ravni, neizraženi.
Oči: Prilično velike, oblika badema, smeđe boje i što tamnije. Odaju ljubazan/veseo stav. Obod ociju mora biti tamno smeđi do crni.
Uši: Postavljene relativno visoko; padaju duž obraza formirajući omotač. Krajevi su im blago zaobljeni. Pokrivene su dugom dlakom. Uši nisu niti u obliku propelera, okrenute prema vani, niti su slijepljene za obraze.
Vrat: Srednje dužine.
Tijelo: Dužina tijela je nešto veća od visine u grebenu.
Rep: Nošen visoko, bilo uspravan ili, poželjno savijen preko leđa; odlakan dugom svilenom dlakom.
Prednji dio:
Prednje noge su ravne i paralelne, tanke; dobro izgrađene strukture. Distanca od tla do koljena ne smije biti veća od distance između koljena i ramena.
Zadnji dio:
Dobra struktura kostiju; umjereni uglovi.
Šape: Lagano izduženog oblika; male; spojenih prstiju.
Pokret: U skladu sa njihovom veselom prirodom, Havanezeri imaju lagan i brz korak; Prednje noge slobodnog iskoraka usmjerene unaprijed; zadnje noge im daju impuls i kreću se u ravnoj liniji.
Krzno:
Tekstura dlake:
Podlaka je vunasta i ne previše razvijena; često je uopće i nema. Dlaka je veoma duga (12-18cm kod odraslih pasa), meka, ravna ili talasasta i može formirati uvojke. Svaka vrsta šišanja,Trimanje, te skračivanje dlake je zabranjeno. Izuzetak: oblikovanje dlake oko šapa je dozvoljeno; dlaka iznad očiju može biti blago skračena tako da ne prekriva oči i dlaka na njušci može biti lagano oblikovana, ali se preferira da ostane u svojoj prirodnoj dužini.
Boja krzna: Postoje dvije različite varijante:
1) Rijetka potpuno bijela, sa različitim nijansama od svijetlo smeđe do boje duhana; oznake u ovoj boji krzna; lagano površinsko crno je dozvoljeno.
2) Crna, prihvaćene boje (bijela, svijetlo smeđa do boje duhana) sa crnim oznakama.
Veličina:
Visina u grebenu: Od 23 do 27cm. Tolerira se: od 21 do 29 cm.
Greške: Bilo koje odstupanje od navedenih točaka smatra se greškom, a njena ozbiljnost je u skladu sa izraženošču.
Važne greške:
Izgled drugačiji od karakterističnog izgleda rase.
Kratka njuška čija dužina nije identična dužini lubanje.
Depigmentirane oči, oči različite veličine/neidentične, nebademastog oblika.
Predugo ili prekratko tijelo.
Deformirane zadnje noge.
Ravan rep, neuzdignut visoko.
Rijetko, ostečeno krzno; kratka dlaka, uređivana dlaka/kračena/trimana.
Mužjak bi trebao imati dva primijetno spuštena testisa.
A EVO I SLKICA:

Bok ljudi! Tnx na komentarima! Sada sam vidjela komentar od "Duga jezičina",pa sam odlučila pisati post o Velikom Švicarskom psu,pošto ga često brkaju sa Bernskim planinskim psom.

Veliki svicarski planinski pas–Grosser Schweizer Sennenhund- Greater Swiss Mountain Dog
Matična zemlja: Švicarska
Podrijetlo: Poznat je već u srednjem vijeku, kada je kao vojnički pas pratio švicarske konfederate u borbu. Ima krvi starih mesarskih pasa.
Opis: To je pas velikog uzrasta, mužjaci 65-70 cm, ženke 60-65 cm, težine oko 40 kg. Snažan, živahan, snažnog škarastog zubala, širokih bedara. Šape su kratke, okrugle, boja očiju može varirati od boje lješnjaka do kestena, a pažljivog su i inteligentnog izraza. Uši su trokutaste i ovjesene, rep visi, nikada nije savijen. Dlaka je tvrda. Boja dlake je crna sa simertičnim riđe-crvenim mrljama na mjestima paleža i s bijelim mrljama na prsima, gubici i šapama. Njuška i usnice moraju biti uvijek crne.
Narav: Vjeran, hrabar, inteligentan, prijatelj djece.
Korištenje: To je prvenstveno čuvar stada i staja, ali je i dobar pas za obranu. Koristi se i za vuču. Vrlo je pažljiv i danju i noću te će skočiti i na najmanji šušanj. Zahvaljujući njegovom temperamentu, strpljivosti i lakoći kojom uči, veliki švicarski planinski pas sve se više drži u kući. Naviknut na široke prostore, teško se prilagođava na grad.
Zdravstveni problemi:Skloni su torziji želuca,displaziji kuka,bolestima vjeđa i trepavica.Pojedine linije su opterećene epilepsijom i probavnim poremetnjama.
Očekivana dob:10-11 godina
EVO SLIKE:

Bok! Hvala svima na komentarima! Ma...sada,ovih dana nema nastave...pa pišem postove,jer od ponedjeljka opet neču imati vremena...Ali,šta se može. Jedna cura,mislim da se zove Tena ima Bernskog planinskog psa i to 2 ženke (Zara i Kyra)...Pa me zamolila da pišem o toj pasmini...Pa evo,danas ću napisati ponešto o Bernskim planinskim psima!

Bernski planinski pas – Berner Sennenhund (Durrbachler) - Bernese Mountain Dog
Matična zemlja:
Švicarska
Podrijetlo:
Neki misle da su ga doveli rimski vojnici ali je vjerojatnije da je to autohtoni pas švicarskih masiva, nastao od starih seljačkih pasa.
Za Bernskog planinskog psa može se još čuti da je najpoželjniji ljubimac iz psećeg svijeta.
Opis:
Visina mužjaka se kreće od 64 do 70 cm, težina je oko 40 kg. Ženka je visoka 58-66 cm. Težak je, ali nije mlitav.On je velik, krepak, pokretljiv pas s crnom osnovnom bojom, sjajnim smeđim mrljama i bijelim pjegama.Glava je široka i krupna, ima lagano izrazeni stop te srednje dugu i jaku njušku. Malo podsječa na mastife, mada ima zategnutu gubicu, nema podvoljka. Oči su mu srednje velike, boje lješnjaka do kestenasto smeđe, živahnog pogleda. Trokutaste uši su polegnute uz glavu, a kada je uznemiren nosi ih nešto naprijed.
Prsa su mu duboka i široka a noge jake i ravne.
Rep je težak, obrastao dugim dlakama, ravan. Oštra dlaka je duga oko 4 cm, bujna, crna, sjajna, s paležem, uvijek s bijelom mrljom na prsima ili ovratnikom (trobojan).
Narav:
Energičan, pažljiv, žestok ali ne i zagrizljiv. Priklanja se samo jednoj osobi te je nepovjerljiv prema strancima. Moguće ga je dobro školovati i pravom se gospodaru lijepo podredi.
On je izuzetno dobar kućni ljubimac koji traži dosta prostora ili šetnje, privržen obitelji, a naročito djeci, voli se poigrati i sa drugim životinjama. Izuzetno je poslušan, ali ne i ponizan, brzo shvaća zadane mu radnje, te je "mekan" za obučavanje.
Bernski planinski pas i obitelj:
Jedan je od najljepših pasa na svijetu. Nije pas za grad, kao ni za dulji život u psećoj kućici. Jako je odan domu. Voli kretanje.Za njega govore da nikada ne spava, tj. da je uvijek budan. I najmanji šum, kojeg uzrokuje stranac, probudi ga i na njega reagira. Pritom je miran, ne laje previše i zgrabi samo onda kad je potrebno. Strancu je obično dosta i da ga ugleda, a pas ne mora ni režati. Posebno ljubomorno čuva djecu i žene. Nikakva prijetnja ga neće zaustaviti.
Korištenje:
Stari Rimljani su ga koristili za borbu i slali ga u napad s ovratnikom punim željeznih šiljaka.
Zatim je postao odličnim čuvarom stada, naročito u brdovitim krajevima Švicarske. Upotrebljava se i za vuču saonica i manjih kolica. Neumoran je, oštar, otporan na hladniju zimu, čuva stado i kuću. U selima su ga koristili kao čuvara i sve više kao psa za pratnju i obiteljskog psa koji je inzvanredno oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivim.
Zbog lake odgojivosti koristi ga i vojska i policija. Berner Sennenhund, inteligentan, vjeran i lijep, uzgaja se i u USD. Koristi se i kao spasilački pas.
Pasionirani kinolozi pretvorili su ga u kućnog psa.
Može se školovati kao sportski pas jer postiže dobre rezultate.
U Engleskoj ga oblače u odore za priredbe i slične atrakcije za prikupljanje novca u dobrotvorne svrhe. U čitavoj Europi je jako dobro zastupljen, a i u Americi mu je izuzetno porasla popularnost
Zdravstveni problemi: Displazija kuka i lakta, tumori, torzija želuca, bolesti vjeđa.
Očekivana dob: 6-8 godina
MALO SLIKA:

Bokić svima! Hvala na komentarima... Ja vam baš nemam vremena za komentirati,a niti za pisati post...
I zato mi oprostite što vam ne komentiram prečesto i što ne pišem postove,prečesto. "Nada postoji samo ne ovdje" me je zamolila da napišem post o Biglićima,ali nije mi rekla da li o Biglu (engleskom kuničaru) ili o Biglu zečaru... Pa ću ja u ovom postu napisati ponešto o svakom.

Bigl (engleski kuničar) – Beagle
Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo:
Vjerojatno je nastao u vrijeme Elizabete I križanjem i selekcioniranjem engleskog zečara sa starim engleskim gonicima.
Opis:
Bigl je mali pas, visine 33-40 cm, kompaktne i čvrste građe.Glava je krupna ali nije gruba, njuška je crna s vrlo razvijenim nosnicama. Lubanja je relativno dugacka sa izrazenim stopom. Njuska je četvrtaste građe, oči su smeđkastog podbratka. Ramena su mišičava, a prsni koš je dubok i širok. Leđa su kratka i snažna. Šape su okrugle i čvrste, prednje noge ravne i snažnog kostura,a stražnje mišičave i daju dojam snage.Rep je visoko nasađen, nošen uspravno no ne savinut preko leđa. Rep je relativno kratak u odnosu na veličinu psa.Dlaka je kratka, gusta i priljubljena. Boja dlake je u večni slučajeva trobojna.Ova pasmina se minimalno linja, a kratka dlaka ne zahtjeva veliku pažnju, četkanje je dovoljno.
S obzirom na dlaku postoje dvije varijante bigla: kratkodlaki, ne baš fine dlake, i oštrodlaki. Boja: plava s crnim prugama, bijala, crna, narančasta, s palzeom, ili je trobojan kao engleski goniči.
Narav:
Bigl je veseo, simpatičan pas, vrlo prijateljski raspoložen prema ljudima tako da nije idealan čuvar. Tvrdoglavog je karaktera pa mu je potreban dosljedan odgoj. Jako voli djecu te rado laje.
Bigl i obitelj:
Ovaj mali lovački pas iziskuje puno aktivnog kretanja i zato se može preporučiti ljudima koji žele malog, ali aktivnog ljubimca. Bigli vole lajati pa je to karakteristika koju bi vlasnici trebali prihvatiti. Uz dobro školovanje i dovoljno kretanja bigl će postati idealan obiteljski pas.
Korištenje:
Specijaliziran je za lov na kuniće, fazana, prepelicu, ali koristi se i u ribolovu. Danas je Beagle jedna od popularnijih pasmina, te su postali vrlo omiljeni obiteljski psi.
Postoji i patuljasta varijanta bigla, beagle Elisabeth, koja ne prelazi 30 cm visine a teži oko 10 kg.
Nazalost, bigli su vrlo često korišteni u svrhu medicinskog i laboratorijskog istraživanja.
Zdravstveni problemi:
Neke linije su sklone bolestima srca, epilepsiji, bolestima očiju i kralježnice te hondroplaziji.
Očekivana dob: 12-15 godina
EVO SLIKE:

Bigl zečar–Beagle Harrier

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Ovu je pasminu stvorio francuski baron Gerard križanjem bigla i zečara.
Opis: Harmoničan pas, plemenit, dobro građen. Od bigla je naslijedio strast za lovom, veselost, a od zečara osjetljivost njuha, prepredenost, otpornost. Visina je 43-48 cm, lubanja je široka, gubica se suzuje prema njuški ali nije šiljasta. Oči su tamne, inteligentnog izraza, uši u obliku slova v, gotovo plosnate, ne preduge. Leđa su kratka i mišićava, rep veselo nošen, prednje noge ravne, bedra mišičava, dlaka gusta i glatka. Večinom je trobojan sa više ili manje živim palezom ili čađava.
Korištenje: Kao i ostali bigli.
Napomena: U Irskoj se uzgaja i kerra-beagle. Budući da je pretežno riđe osnovne boje s crnim plaštom, nalik je balkanskom gonicu.
EVO SLIKE: