The Dog's

Bokić svima! Evo...pošto me je jedna cura zamolila,napisat ću nešto o meni prekrasnom Gordon seteru! Pa evo:

To je pas s najčvršćom postavom među svim engleskim dugodlakim ptičarima. Zbog elegantnosti i plemenitosti uspoređuju ga s plemenitim konjima, koje su koristili u lovu. Njegova tjelesna građa omogućava mu galopiranje. Čeoni dio lubanje nešto je širi i kraći od nosnog. Stop je dobro izražen. Oči su tamno smeđe i žare razumnošću i živahnošću. Rep je prilično kratak, debeo u korijenu, tanji prema kraju. I dlaka je prema kraju repa kraća nego uz korijen. Poželjno je da dlaka ne bude kovrčava ili valovita. Po trbuhu je jako odlakan. Boja krzna je crna kao ugljen, s kestenjasto smeđim mrljama i svijetlim poljima oko očiju. Visina - 66 cm, težina - oko 30 kg. Škotski seter je dobio ime po svom prvom pravom uzgajaču vojvodi Gordonskom, a škotski ga je spisatelj Markham već 1620. godine opisao kao psa koji je sposoban za svaki posao. Za svojU boju i krepko držanje mora zahvaliti križanju s bloodhoundom, i otuda najvjerojatnije škotski seter ima svoje tragačke sposobnosti. Od tog razmjerno snažnog psa zahtjevaju dobro traženje po zemljištu. U usporedbi s engleskim seterom ne može pretražiti tako veliko područje. Na pernatu divljač ukazuje stojeći, sjedeći ili ležeći, važno je samo to da je ukazivanje sigurno. Gordon setera uzgojili su u stjenovitim i kamenitim predjelima Škotske. Po osobinama se razlikuje od drugih setera, stoga je primjeren kao obiteljski pas, mnogo više nego irski seter. Dobar je čuvar, ne previše temperamentan, umiljat, miran, nešto otužne naravi. Između sva tri setera najotporniji je i najduže živi.
EVO MALO SLIKA:

Opcenito o kinološkim udrugama i registrima
Ako slučajno živite na sjevernoameričkom kontinentu perspektiva vam je sljedeća:
Kao i svugdje u svijetu, registracija psa je potrebna i važna ako ste uzgajivač ili ako namjeravate sudjelovati u izložbama čistokrvnih pasa ili pak natjecanjima i ispitima koje pojedini registri organiziraju. Možete birati između nekoliko opcija (ovisno i o pasmini koje je vaš pas predstavnik, jer nisu sve pasmine priznate od strane svih registara): 1. ubilježiti psa u jednom od 3 najuglednija all-breed sjevernoamerička registra- AKC, CKC i UKC, 2. ubilježiti psa u nekom dobro organiziranom single-breed klubu (jedino rješenje za pasmine koje nisu priznate od strane velikih all-breed registara), 3. ako je vaš pas uvezen mozda je već ubilježen u nekom od ostalih uglednih registara, članica organizacije FCI.

AKC (The American Kennel Club) je utemeljen 1884. od strane grupe entuzijasta iz nekoliko psecih klubova. U klubu kažu kako im je cilj "odrzavanje registra čistokrvnih pasa i očuvanje njegovog integriteta...". AKC također "ima zabilježeno podrijetlo za preko milijun pasa godišnje, ali nije uključen u prodaju tako da ne može garantirati za zdravlje i općenitu kvalitetu pasa iz registra". Klub sponzorira preko 15 000 različitih natjecanja svake godine, te podupire i promovira sportove kao Agility, Obedience, Tracking, Hunting Tests..., kao i izložbe ljepote.
Trenutno je u AKCu priznato 157 pasmina kategorizirano u 7 skupina: Sporting, Hound, Working, Terrier, Toy, Non-Sporting i Herding. Postoji i Miscellaneous (razno) skupina u koju ulaze pasmine "na razmatranju". Kada AKCov Board of Directors odluči da pasmina zadovoljava određene kriterije (aktivan pasminski klub, uzgajivačka aktivnost s tendencijom povećanja na širem geografskom prostoru..), onda ju se prima u neku od 7 skupina. Trenutno su u Miscellaneous Beauceron, Plott Hound, Redbone Coonhound i Tibetan Mastiff.

UKC (The United Kennel Club) je utemeljen 1898. i danas je drugi najstariji i drugi najveći all-breed registar u USA (nakon AKCa). Godišnje registrira preko 250 000 pasa, te također podupire cijeli niz natjecateljskih sportova i izložbi ljepote.
Trenutno je u UKCu priznato preko 300 pasmina kategorizirano u 8 skupina: Companion Breeds, Guarding Dogs, Gun Dogs, Herding Dogs, Northern Breeds, Scenthounds And Pariahs i Terriers.

CKC (The Canadian Kennel Club) je primarni registar čistokrvnih pasa u Kanadi. Sponzorira vlastita natjecanja i drži priznatima preko 160 pasmina koje su kategorizirane u istih 7 skupina kao i u AKCu.

FCI (Federation Cynologuique Internationale) je svjetska kinološka udruga, utemeljena 1911. sa ciljem promicanja i zaštite čistokrvnih pasa. FCI nije registar i ne izdaje pedigree. On je krovna organizacija nad 80 članova iz 80 zemalja širom svijeta (jedan od kojih je i HKS Hrvatski Kinoloski Savez) od kojih svaki izdaje vlastite pedigree i obučava vlastite kinološke suce. FCI se brine da svi pedigrei i suci budu zajednički priznati od strane svih clanova organizacije. Na Members stranicama FCIa nalazi se sljedeća geografska podjela zemalja članica: Europa, Azija, Afrika, Australija i Amerika.
Trenutno su u FCIu priznate 332 pasmine kategorizirane u 10 skupina: Sheepdogs and Cattle Dogs (except Swiss Cattle Dogs), Pinscher and Schnauzer – Molossoid breeds – Swiss Mountain and Cattle Dogs and other breeds, Terriers, Dachshunds, Spitz and primitive types, Scenthounds and related breeds, Pointing dogs, Retrievers – Flushing Dogs – Water Dogs, Companion and Toy Dogs i Sighthounds. Standardi za pasmine su razvijeni od strane države u kojoj je pojedina pasmina nastala i nacionalno su vlasništvo. Primjećuje se da je FCIova kategorizacija pasmina temeljena na njihovim pojedinim povijesnim i radnim nasljeđima, dok su američke podjele praktičnije utemeljene na opcćnitim pasminskim karakteristikama.

Bokić! Evo nešto i o vrsti ŠPIC!

Rasna obilježja jednaka su za svih pet veličina špiceva. Špiceve odlikuje lijepo krzno s izrazitim ovratnikom. Glava je slična lisičjoj. Pogled je bistar i razuman. Uši su šiljaste, malene i uspravne. Rep je bogato odlakan. Svi špicevi su drski, što je uvijek povezano s nepovjerljivošću. Veliki špicevi su crni, bijeli i smedi, a srednji su crni, bijeli, smedi, narančasti i metalno sivi. Bijeli špicevi moraju biti čisto bijele boje. Veliki špic ima visinu 40 do 50 cm i teži oko 25 kg, a srednji špic je visok 32 cm (idealna visina) i teži 6 do 7 kg. Ako netko želi imati nepotkupljivog čuvara, koji zagrabi svakog stranca za hlače ili čak za grlo, sa špicom će biti sasvim zadovoIjan, tvrde poznavaoci te stare pasmine. Što je kuća praznija, to špic mora biti veći. Čuva za ogradom ili vratima, a sposoban je čuvati i bicikl, automobil ili torbu za kupovinu. Špic se poistovjećuje s gospodarevim vlasništvom, pa svaku opasnost najavi lajanjem. Koliko dugo i kako glasno će to činiti ovisi o odgoju. Samo u krajnjoj situaciji koristi i zube. U tom slučaju lajući ugrize, odmakne se i ponovo napadne s boka. Kada špic nešto čuva, lopovi će se povući u trenutku kad ga ugledaju ili čuju. Svaki je špic posebno privržen gospodaru i domu. Savestran je i obično napravi ono što mu se kaže. Ta stara pasmina je izuzetno otporna. Špicevi žive dugo.

Bok>! Moja frendica Nataly ima Bernardinku Lunu,pa ću pisati nešto o Bernardincima...

Poznato je da je Bernardinac omiljen zbog svoje velicine, ljepote, dobrocudnosti i plemenitosti. Međutim, svaki pravi ljubitelj ove rase, mora se upoznati sa svim bitnim momentima vezanim za ovu rasu, prije nego se odluci da nabavi psa.
Nije dovoljno znati da je on snazan, veliki pas, dobar cuvar, ljubimac djece. Treba znati da Bernardinac zivi 8-10 godina, da zbog svoje velicine zahtjeva mnogo hrane, dosta prostora za zivot i kretanje, da su njegovo drzanje i njega prilicno skupi. Onaj ko kupi Bernardinca samo zbog prestiza, da bi time istakao svoj materijalni status, sigurno nije pravi ljubitelj ove rase, kao ni onaj koji ce ga odgajiti samo zbog materijalne koristi. Samo pravi ljubitelj je spreman da se mnogo cega odrekne u korist svog ljubimca. Ovo nije navedeno da bi pokolebalo buduceg odgajivaca, naprotiv, da bi stimuliziralo onog pravoga "snoba" odvratilo od kupovine, jer to kao po pravilu za kratko vrijeme preraste u mucenje psa.Kada smo odlucili da kupimo Bernardinca, bolje je da nabavimo stene nego odraslog psa. Stene trazi mnogo vise truda, njege i zalaganja, ali prednost je u tome sto cemo uz odgovarajucu njegu i odgajanje dobiti psa kakvog smo zeljeli, po nasem ukusu i zahtjevima. Odrasli pas je vec formiran, ima svoje navike i osobine koje nam se nece bas uvijek dopasti. Takav pas se teze navikava na nas, pati za starom sredinom i vlasnikom, cesto odbija hranu, a moze biti i agresivan.
Uzgajivačnica
Stene treba kupiti od provjerenih i priznatih uzgajivača. Najbolje bi bilo, ako je moguce, posjetiti nekoliko izlozbi pasa, iz razgovora sa uzgajivačima i kinoloskim sudijama za ovu rasu, koji ce Vam sigurno izaci u susret, nauciti nesto vise o ovoj rasi. Kada vidite stenad, obavezno trazite da pogledate i roditelje, jer je genetika vrlo bitna kod biranja steneta. Pored njihovog izgleda, vazno je obratiti paznju i na njihovo ponasanje, odnos prema vlasniku, da li su plasljivi ili agresivni, da li su veseli, masu li repom, raduju se...... Nekada i uslovi njihovog smjestaja, velicina i izgled prostora (boksa) u kome zivi pas, mnogo govore o odnosu vlasnika prema psu, t.j. o paznji i ljubavi koju on poklanja svom ljubimcu. Pozeljno je posetiti vise uzgajivačnica i usporediti ponuđenu stenad. Tada cemo vidjeti razlike i moci se odluciti za najbolje, jer svi stenci su simpaticni, lijepi i umiljati, ali taj period brzo prolazi a malo kome je svejedno dali ce sljedecih desetak godina pored sebe imati lijepog ili ruznog psa.
Muzjak ili zenka
Najcesce se kada kupujemo psa prvi put, tesko odluciti: muzjak ili zenka. Sa uzgajivačnicama je drukcije, oni znaju treba li im novi, kvalitetniji priplodnjak ili zenka koju bi mogli koristiti za priplod i od nje ocekivati kvalitetnu stenad za dalji uzgoj ili prodaju. Moramo znati da su i muzjak i zenka podjednako inteligentni, jednako dobri cuvari i jednaka im je odanost i privrzenost gospodaru i djeci. Navjeste Vam neke karakteristike i muzjaka i zenki, sto ce Vam mozda pomoci u odluci. Vecina se odlucuje za muzjaka jer je on veci, snazniji, djeluje mocnije. Muzjak je plodno zreo sa 18 mjeseci. Tada pokazuje da zeli biti malo "svoj", tako da mu moramo pokazati vise autoriteta da bi nas kasnije slusao. Muzjak je plodno potentan cjele godine, te moramo znati da je spreman uvijek, kada osjeti miris bilo koje zenke koja se tera, bude uznemiren i neposlusan. Za njega tada nema prepreka, cini sve da posjeti "damu". Muzjak takođe zeli sto veci prostor u kome ce dominirati, i tu svoju teritoriju obiljezava i ogranicava mokracom. Za to mu sluzi svako drvo, zbun, ugao kuce, automobilska guma i slicno.
Zenka je nesto manja od muzjaka ali je cesto krotkija i poslusnija. Vrlo se vezu za kucu, i nije sklona lutanju. Neki cak tvrde da je za prvog psa bolje izabrati zenku. Međutim, svaka zenka dva puta godisnje ima "teranje" (plodni nagon, koji se manifestuje krvarenjem, koje nije obilno onoliko koliko se u prvi mah pomisli) i tada osjeca nagon za parenjem. U tom periodu je uznemirena, ponekad cvili, manje je poslusna, a krvarenje moze biti malo neugodno, ukoliko je držimo u kuci ili stanu. U tom periodu je moramo obezbjediti da ne stupi u kontakt sa nekim muzjakom, jer se lako moze desiti da nasa ljubimica ostane skotna sa nekom ulicnom lutalicom.
Ne kupujte nevakcinisano stene i bez rodovnika.Kada kupujete Bernardinca, uzgajivač je duzan da Vam uz njega da rodovnik psa. Rodovnik sadrzi ime psa, datum ostenjenja, opis psa, (boje i oznake), imena predaka. U rodovnik su jos unjeti ime i prezime uzgajivaca kao i njegova adresa.Pravilno i bilo ako bi sa uzgajivacem potpisali ugovor, u kom ce Vam on garantirati, da stene nema vidljivih i genetskih mana. Na zalost takvi ugovori kod nas nisu praksa.
Koliko treba biti staro stene pri kupovini
Najbolje je kupiti stene. Ono treba biti staro najmanje 8 nedjelja. Međutim, stene iziskuje mnogo truda, vremena, njege i strpljenja. Stene je sklono nestaslucima, cesto napravi manju stetu, izgrize nesto i sl. Ono trazi mnogo paznje, ljubavi, dobru ishranu i njegu. Sa stenetom je vazno igrati se, lijepo postupati, jer samo tako ce izrasti u psa kakvog ste zeljeli. Zbog svih ovih obaveza prema stenetu, pojedini zele kupiti odraslog psa. Takav pas ima određene navike, osobine koje nam se nece uvijek svidjeti a koje on tesko moze izmeniti. Odrastao pas se tesko privikava na Vas i novu sredinu, moze se desiti da odbija hranu, pa cak i da bude agresivan. Zato je najbolje izabrati zlatnu sredinu, i kupiti psa od 4 do 5 mjeseci starosti. Takav pas je prosao najkriticnije periode u razvoju steneta, a jos uvijek cete moci prilagoditi svojim zeljama i zahtjevanjima.
Kratkodlaki ili dugodlaki bernardinac
Obje varijante Bernardinca su ravnopravno zastupljena. Dozvoljeno je i njihovo međusobno parenje. Da li cete izabrati kratkodlakog ili dugodlakog Bernardinca zavisi od Vaseg ukusa. Odrzavanje kratkodlakog je jednostavnije, dok dugodlaki djeluje raskosnije. Ukusi su razliciti a o njima naravno ne treba raspravljati.
Mladi Bernardinac se cini uvijek gladnim iako je upravo jeo. Magicno ga privlaci miris Vase kuhinje. Vecina njih ce sjedeti kao po naredbi i gledati u Vas tanjur dok jedete. Od tamo ih nista ne moze maknuti. Moramo znati da PSU NIJE MIJESTO U KUHINJI. Bernardinac vrlo brzo toliko naraste da ce poceti stavljati glavu na stol za vrijeme ručka, cak ce pokusati i da Vam ukrade hranu, sto priznat cete moze biti vrlo neprijatno pogotovo ako imate goste na rucku. Zato budite dosljedni i ne pustajte ga u kuhinju.
Neugodan skok
Vas pas ce vrlo brzo da poraste i postat ce veoma tezak. Kada dođete kuci on ce Vam se obradovati i skocit ce na Vas u znak strasnog pozdrava. Pri tome morate biti vrlo stabilni da ne biste pali. Dok je Vas pas jos mali, ako ste u starom odjelu i ako je lijepo vrijeme ovakav skok moze biti jos i simpatican, ali sta cete kada Vas pas bude imao preko 70-80 kilograma, ako je vani kisa ... Zato ga treba od malena odvici od ovakvog skakanja. To cete najlakse postici ukoliko mu u pokusaju skoka ocepite zadnje sape, /vodite računa da to ne bude prejako/ i ostro mu kazete FUJ. Ukoliko to ponovite nekoliko puta vrlo brzo cete ga nauciti da je to pogresna i zabranjena radnja. U suprotnom ocekujte da poslje svakog susreta sa Vasim ljubimcem budete prljavi, ogrebeni a mozda i sruseni.
Vrijeme grizenja svega
U starosti od 10 nedjelja, Vas mali Bernardinac ce poceti traziti na cemu ce moci ostriti svoje mlade zube. On ima nezadrzivi nagon da grize sve oko sebe. U ovom periodu cete morati zbog zdravlja Vaseg steneta, budno pazite na njega. Ako Vam samo malo popusti paznja stradat ce Vam mnoge stvari /cipele, carape , namjestaj..../. Ne ostavljajte mogucnost da u igri dohvati i grize kablove za struju i cuvajte ga od dodira sa staklom !!! Malo je vjerovatno da bi preziveo strujni udar, a posjekotine /pogotovo na sapama/ se dugo i tesko lijece, a za to vrijeme rast i razvoj Vaseg ljubimca ce sigurno biti u zastoju. U specijaliziranim prodavaonicama za kucne ljubimce mozete naci kosti, od presovane koze, ali obzirom na njihovu cijenu moze Vam dobro posluziti i velika teleca kost. Nikako ne davati pilece ili slicne kosti koje se cjepaju po duzini, jer mogu izazvati ozbiljne povrede Vasem psu.
Susreti pasa u setnji
Vase stene ili mladi Bernardinac ce se veoma rado igrati sa ostalim psima drugih rasa. Dok ga setate obradovat ce se gotovo svakom psu, bio on stene ili odrastao pas. Dogodit ce se ponekad da neki odrasli pas manje rase, Vase krupno stene savlada ali taj period ce vrlo kratko trajati. Gotovo neprimjetno Vas pas postaje stariji i zreliji i od onog krupnog steneta izraste u samouvjerenog, mocnog Bernardinca koji ce tesko naci odgovarajuceg partnera za igru. Moze Vam se desiti da njegovo ponasanje prema drugim psima postane nepredvidivo.
Poslusnost
Tako veliki pas kao sto je Bernardinac, a neposlusan, moze postati vrlo neugodan za Vas a o drugima da i ne govorimo. Vas pas Vas nece slusati ukoliko mu se ne nametnete kao neko koga ce morati a i htjeti slusati. To je najlakse ako psa odmjereno kaznite ili nagradite ne popustajuci mu nikada zato sto je mali, sladak, ima tako tuzne oci ... Taj mali ce za nekoliko mjeseci biti vrlo velik i vrlo jak a onda cete Vi slusati njega. Dakle bez popustanja ali ni slucajno ne pretjerujte u grubosti, u suprotnom dobit cete velikog plasljivog psa, sto je vjerujte vrlo ruzna slika. Sve zapovjedi koje mu izdajete moraju biti kratke, jasne , dok sve pohvale trebaju biti izgovorene blago i umirujuce...

Bokić! Meni su Zlatni retriveri baš slatki...pa onda...

Simpatičan je, živahan i jak pas. Već iz daleka se vidi da je istrajan trkač. Jako je umiljat. Za njega je karakteristična duga, zlatna, glatka i lagano valovita dlaka. Čeoni i nosni dio lubanje su jako razvijeni, mada ne grubi. Zlatni retriver ne smje djelovati grubo. Oči i vjeđe su tamno obojane i imaju mekan izraz. Rep je ravan, obrastao dugom dlakom i pravi zastavicu. Ne smje biti držan visoko, a uopće ne preko leđa. Gornja dlaka nesmje biti kovrčava, a pod njom je gusta poddlaka, koja ne propušta vodu. Boje: svi tonovi između zlatne i boje vrhnja, krzno ne smije biti smede ili boje mahagonija. Visina - od 56 do 62 cm, težina - 29 do 32 kg. Ima dugu životnu dob. Zlatni retriver je priznat kao rasa u Engleskoj 1913. godine. Nastao je parenjem zlatno žutog Wavy Coat Retrievera (retrivera valovite dlake) s vodenim španijelom, irskim seterom i žutim goničem. Nije poznato kako je teklo ukrštanje. Rasu je stvarao lord Tweedmouth sredinom prošlog stoljeća. Zlatni retriver je zbog svoje ljepote postao omiljena rasa. U toku lova donosi ustrijeljenu pernatu divljač. Pošto odlično pliva, koriste ga i u obraslim močvarnim predjelima. Aktivan je i u hladnoj vodi, jer njegova poddlaka ostaje suha i topla. Kao obiteljski pas je nadasve strpljiv, miran i privržen članovima svog čopora. Jako voli dijecu. Nije agresivan, a po naravi je oprezan. Ukrasan je pas i potrebno mu je puno slobode i bavljenja s njim. U većoj starosti ponekad se javlja siva mrena na očima. Inače je otporan.
EVO I JEDAN VIDEO

Bokić svima!Pošto moj djed ima Čivavu(kratkodlaku)pisat ću nešto o Čivavama!

Sitno je pseće stvorenje s kratkim, ravnim leđima i ravnim nogama, koje drži razmaknuto. Dugi rep nosi u lijepo oblikovanom luku preko leđne linije. Glava je zaobljena poput jabuke, nosni dio lubanje je nježan sa jasno izraženim stopom.Oči su velike iako ne smeju biti previše izbuljene. Netopirske uši su pri osluškivanju postavljene uspravno. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, poželjan je malen okovratnik. Drugi tip psa ima mekanu i dugu dlaku. Dugodlake čivave možemo zamjeniti sa psom pasmine papillon (leptir). Glavna razlika među njima je u veličini koja u standardu još uvijek nije precizno određena. Visina ne smije biti viša od 20 cm, težina je od 500 g do 2,5 kg. Čivava je najmanji pas na svetu. Dobio je ime po meksičkoj državi Chihuahua (tamo još uvijek možemo vidjeti čivavama slične, ali robusnije pse) odakle su pasminu u prošlom stoljeću prenjeli u Ameriku. Njegova umiljata, krhka vanjština vara - u stvarnosti je živahan, odlučan pas koji se ne boji svojih velikih rođaka. Tipičan je pas za naručje, jer se tamo najbolje osjeća - prije svega u gospodarevom naručju. Gospodaru je neobično privržen. Skoro nikada ne laje već samo prigušeno reži. Tako se ponaša prema svim "sumnjivcima". Čivava je inteligentan, neobično temperamentan pas, spreman za učenje. Kod kratkodlakih i dugodlakih varijeteta dozvoljene su skoro sve kombinacije boja, a američki standard dozvoljava i srebrno sivu, čokoladno smedu i crnu boju. Čivavi je svaki dan potrebna duga, opuštena šetnja. Životno doba je dugo.
EVO SLIKE OD KRATKODLAKE ČIVAVE OD MOG DJEDA

Bok! Evo...ljeto je i ljudi idu na more! =))) A naši ljubimci??? Pa nećete ih valjda ostaviti same.Pa...evo neki postić vezan uz to.

Dolazi nam još jedno dugo toplo ljeto. Polako razmišljamo gdje provesti svoj toliko očekivani i zasluženi odmor, kada i koliko će nas to koštati, što sve ponijeti, te hoće li put biti mrcvarenje kao i prošle godine?
Oni koji posjeduju kuću, apartman ili slično, smještaj ne zadaje previše briga, dok ostali moraju najviše brinuti baš o tome.
U svakom slučaju, prije nego odlučite povesti ljubimac na put, dobro provijerite i dogovorite uvijete oko boravka Vaše životinje, jer će Vas propusti skupo stajati, kako Vaših živaca, novaca a možda i ljetovanja. Svakako, probajte saznati gdje je najbliža veterinarska stanica ili ambulanta, jer nikad se nezna kad Vam može zatrebati!
Kad ste dogovorili sve oko boravka, osim vlastite prtljage, morate pripremiti i prtljagu Vašem ljubimcu.
Najbitnije je da je životinja zdrava i u dobroj kondiciji, jer zaista ne možete predvidjeti kako će samo putovanje djelovati na nju. Večer prije polaska, neka obrok bude malen, a životinja prošetana. Manju šetnju bi trebalo obaviti, ukoliko je moguće, i prije samog polaska, kako bi životinja obavila sve svoje potrebe. Bilo bi zgodno da na put krenete što je ranije moguće, ili noću, kako bi izbjegli velike dnevne vrućine. Nemojte zaboraviti ponijeti i hranu, jer nemožete biti sigurni dali mjesto gdje putujete ima pet shop s hranom kakvu jede Vaš ljubimac, jer osim samog stresa od puta i promijene okoline, zadnje što mu treba je da promijeni i hranu koju toliko voli. Ponesite njegovu najdražu igračku, dekicu i naravno higijenski pribor, jer ipak ostajete duže vremena.
Ako znate da Vam pas pati od «putne» mučnine, koristite tablete protiv mučnine (Reisfit), kako bi pomogli svojoj životinji da lakše podnese put. Životinju smjestite u automobil, tako da bude što je manje moguće izložena suncu, i da je na što nižoj temperaturi. Svakako je poželjno i to, da ju smjestite tako da nema propuha ili struje suviše hladnog zraka, npr. kad koristite klima uređaj.
Za vrijeme puta, svakako stanite svakih 1,5-2 sata vožnje, barem na 5 minuta i ponudite životinji svježu vodu i priliku da se prošeta i eventualno «obavi» neke stvari.
Imajte na umu, da i Vi volite stati na kratko i protegnuti noge i popiti hladnu pivu, pa nemojte slično uskratiti i svojoj životinji.

Pozz! Frendica mi ima Njemačku ovčarku (Jessica:Kak se ono zove?Sa S nešto,Jel da?)pa evo nešto o Nj.ovčarima:

OPĆI IZGLED
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.
POLOžAJ NOGU I HOD
Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i dužine pravilan i kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.
ODLIKE KARAKTERA
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.
GLAVA
Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.
ČELO
Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.
OBRAZI
Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.
GORNJI DIO GLAVE
Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.
NJUŠKA
Njuška je snažna.
USNE
Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.
NOSNIK
Nosnik je prav i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.
ZUBI
Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.
UŠI
Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. Štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.
OČI
Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".
VRAT
Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.
TRUP
Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba da bude veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.
REP
Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leđa nošen. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.
PREDNJE NOGE
Plećke dugačke i kosa postavljene, ravne i nisu naprijed postavljene. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, prava. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istureni niti priljubljeni.
ZADNJE NOGE
Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.
ŠAPE
Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.
BOJA
Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.
DLAKA
a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) njemački ovčarski pas: pokrovna dlaka je prava da bude, po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.
c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.
MANE
Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.). Zatim, veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep.
EVO SLIKE:

Pozdrav svima! Prošli post sam sam objavila,jer sam ga već prije pripremila...Nisam imala baš vremena...Stalno sam negdje i nikako da uhvatim vemena...Ali evo...ipak imam neku "rupu".Sutra ili danas navećer(nemam pojma više)idem kod kuma! I zbog tog sam sretna,zato što on ima štene Labrador retrivera! Još ga nisam vidjela,pa... Ima ful glupo ime...Zove se Deni!Ha,ha!
Pa onda sada pišem nešto malo o Labićima!!!

To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreće. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep. Čeono koleno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitnije sužena. Smeđe oči su prijatnog izgleda. Uši su obešene tesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine. Najpre su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u toku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijatan i voli decu.Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gde ima puno prometa). Dobro se razume s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodič za slepe, a uzgaja se i za izlože. Ne obazire se na vremenske promene, robustan je i otporan, pa mu čak ni sneg ni hladnoća ne smetaju.Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse. Posebno je dobrodušan pas.
A EVO I MALO SLIKA:

Bok! Nemam vremena pisati post,ali ovaj tekst ispod sam pripremila već prije. Pošto za par tjedana Barnye ide na kastraciju
jer smo odlučili da ga nećemo pariti... Mislim...zato pišem ovaj post...
Sterilizacija(za ženke) i kastracija(za mužjake)
Da li ste znali da sterilizirane ili kastrirane životinje imaju blažu narav?
Mužjaci:
Kastrirani psi i mačke usmjeravaju svu svoju pažnju na svoju ljudsku obitelj.Sa druge strane, nesterilizirane jedinke često bez nadzora lutaju u potrazi za partnerom, riskirajući teške ili fatalne povrede u saobraćaju ili u okršajima sa drugim mužjacima. Osim toga, oni označavaju teritorij urinom prilično neugodnog mirisa.
U kući Vaš "uzbuđeni" mužjak pasa vas može i osramotiti, naskakanjem na djelove namjštaja ili na vaše ili noge gostiju. Također, nemojte mješati agresivnost i zaštitničko ponašanje; sterilizirani pas štiti svoj dom i obitelj podjednako dobro kao i nesterilizirani pas, dok se mnogi problemi sa agresivnošću mogu ublažiti ili čak i rešiti ranom sterilizacijom.
Ženke:
Ženke pasa privlače mužjake sa velike daljine [zahvaljujući izuzetno dobrom čulu njuha kod pasa, kao i jakom mirisu mokraće]. Ženke pasa obično imaju krvavi iscjedak u trajanju od tjedan dana a mogu postati skotne još jednu nedjelju nakon toga.
Bolje sprečiti...
Da li ste znali da će sterilizirana ili kastrirana životinja imati duži i zdraviji život?
Sterilizacija ženki [odstranjivanje reproduktivnih organa] ili kastracija mužjaka [odstranjivanje testisa] su rutinske veterinarske procedure koje se obavljaju pod opčom/potpunom anestezijom. Obje vrste operacija po pravilu zahtjevaju minimalnu hospitalizaciju. ASPCA preporučuje sterilizaciju ili kastraciju u što ranijem životnom dobu životinje. Osim sprječavanja neželjenog parenja, kastracija kod mužjaka pasa i mačaka uklanja opasnost od raka testisa i bolesti prostate. Sterilizacija ženki pasa i mačaka pomaže u sprječavanju piometre [gnojne infekcije materice] i raka dojke, a sama operacija se preporučuje kod prvog tjeranja pošto tada pruža najveći stupenj zaštite od ovih bolesti. Lječenje piometre zahtjeva hospitalizaciju, intravenske infuzije, antibiotike i naposljetku - sterilizaciju. Rak dojke je fatalan za oko 50% oboljelih ženki pasa i za čak 90% oboljelih mačaka! Treba također znati da su anestezija i operacijonalni proces veuma neizvjesni, komplicirani i skupi, pogotovo kada se radi o starijim životinjama.
Odgovorno postupanje
Da li ste svjesni da možete sprječiti patnju i smrt mnogih životinja?
Rjetki su ljudi koji ne vole mačiće i štence. Nažalost, neki izgube taj osećaj naklonosti kada životinje odraste.Ostali žive kratak i najčešće nesretan život lutalica. Mnoge od ovih životinja su na sijvet došle neželjenim parenjima koje je moglo biti sprječeno sterilizacijom ili kastracijom. Lutalice rjetko žive duže od nekoliko godina, često stradajući od gladi, bolesti, smrzavanja ili pod kotačima automobila.
Sve činjenice
Predsrasuda: Ženka psa ili mačke treba imati jedno leglo prije sterilizacije.
Činjenica: Što prije sterilizirate ženku to će ona imati bolje zdravlje u budućnosti. Čim štene ili mače ima više od jednog kilograma ili je starije od 2 mjeseca, ona ili on mogu biti sterilizirani ili kastrirani.* Mnogi veterinari provode veoma uspješnu ranu sterilizaciju. Što duže ženka živi bez sterilizacije, veće su šanse od tumora dojke ili infekcije materice. Zapravo, ženka sterilizirana prije prvog tjeranja [između 6 i 9 mejseci] ima šest do sedam puta manje šansi da dobije tumor.
*[oko ovog važnog detalja su mišljenja stručnjaka i dalje podjeljena, a jedni se jako protive kastraciji mužjaka prije 8.-og mjeseca starosti]
Predsrasuda: Sterilizacija ili kastriranje će izmjeniti karakter kućnog ljubimca.
Činjenica:Bez obzira na starost u trenutku ovakve operacije, vaš ljubimac će ostati vjeran, privržen i žaštitnički nastrojen prijatelj. Sterilizacija će smanjiti nagon za parenjem što će imati smirujući efekat na mnoge životinje. Kastrirani mužjaci mačaka i pasa uglavnom prestaju lutati i sukobljavati se sa drugim mužjacima a također prestaju i označavati svoj teritorij urinom.
Predsrasuda: Kućni ljubimci poslje sterilizacije postaju debeli i lenji.
Činjenica: Netačno! Manjak kretanja i pretjerana ishrana čini kućne ljubimce debelim i ljenjim, ne sterilizacija. Vaš kućni ljubimaca se neće ugojiti ukoliko mu obezbjedite adekvatno kretanje i normalnu ishranu. Sterilizacija je dobra za vašeg ljubimca i zbog toga što takve životinje u prosjeku žive dvje do tri godine duže od nesteriliziranih jedinki.
Predsrasuda: Sterilizacija je opasna i bolna operacija.
Činjenica: Sterilizacija i kastracija spadaju u rutinske operacije nad životinjama. Uz minimum kućne njege, vaš ljubimac će moći nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima samo nekoliko dana nakon operacije.

Pozdrav svima!Pošto je moja frendica nedavno dobila štene Samojeda...

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik. Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljavali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.

Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Ernest Kilburn-Scott doveo je kući jednog psa, a on i njegova žena postali su veliki obožavatelji i uzgajivači pasa samojeda.

U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.

Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.

Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg.

Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.

Za one koje ne odobravaju držanje pasa u stanu samo zato što psi smrde jedan mali podatak - samojedi su psi čija dlaka je gotovo bez mirisa!

Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledom okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledom koji su naselili.

Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka.

Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.
EVO I MALO SLIKA

Pozz svima i hvala na komentarima! A evo i nešto malo o genetici pasa:

Pri udomljavanju štenaca koji su križanog porijekla ili mješanci često se pojavljuje pitanje toga koliko će narasti, tj. koje će veličine biti kao odrasli psi. Obično nagađamo koristeći "navodila" kao sto su veličina mame i/ili tate, veličina šapica, brzina rasta u ranoj dobi...
Nažalost, ako se okrenemo genetici i tamo pokušamo naći odgovor na pitanje koliko će veliki biti potomci mješanke A i mješanca B, ili čak dvaju čistokrvnih pasa koji nisu iste pasmine, odgovor je: mogu biti svakakvih veličina, od vrlo malih do vrlo velikih.
Zasto? Kako je moguće da potomak dva psa teška cca 10 kg svaki bude težak 5 ili 20 ili 30 kg?
Kako dva visoka psa mogu proizvesti niskog psa i obrnuto?
Odgovor je u fenotipu i genotipu. Fenotip bi bio ono što vidimo na psu, osobine zamjetne promatranjem izvana, a genotip bi bile osobine sadržane u genetskom zapisu psa, ali ne uvijek zamjetne.
Kod čistokrvnih su pasa mnoge osobine ujednačene. Fenotip odgovara genotipu, iako ne u svim situacijama, a i genotip dva psa iste pasmine bit će puno sličiji nego genotip dva psa mješanca koja izgledaju slično. Jednostavan primjer: žuti lab i crna labica imat ce potomke koji izgledaju i ponašaju se kao labradori, veličine labradora, i među njima neće biti boja osim žute i crne (i smeđe, ako je genotip roditelja takav), niti će biti psa teskih 15 kg niti 70 kg. Dvoje mješanaca veličine laba, građe tijela i tipa dlake kakvu ima lab, s tim da je jedan roditelj žut poput laba a drugi crn, mogu imati potomke koji ne moraju baš nimalo ličiti na laba, ni građom tijela, ni dimenzijama, ni dlakom...
Ukratko, dva psa mogu izgledati vrlo slično, a nositi vrlo različite gene.
Veličina, tj. visina psa ovisna je o tzv. poligenom nasljeđivanju. Kako sam naziv govori, uključeno je više od jednog gena koji određuju visinu psa.

Bok svima! Pošto sam jedne nedjelje trebala ići po štene Mopsa,koji je koštao 650eura u Karlovac (a nisam,jer sam par dana prije dobila Barnya),sad ću napisati nešto o toj vrsti!

PODRIJETLO: pretpostavlja se da je podrijetlom iz Kine, no vodi se kao engleska pasmina jer se u Europi prvi put pojavljuje u 16. st. i to kao pas princa Williama I.
IZGLED
Izrazito je mišićav i skladno građen. Nosni dio lubanje mu je kratak. Oči su mu smeđe i okrugle, a uši tanke i male. Tijelo mu je kratko sa širokim i dubokim prsnim košem, a leđna linija je ravna. Rep je dvaput svinut i nošen sa strane.
VISINA I TEŽINA
Visok je oko 35 cm (25 do najviše 32 u visini plećke). Težina mu se obično kreće od 6,3 do 8,1 kg.
BOJA
Dlaka je kratka, gusta, meka i sjajna, najčešće srebrno-sive ili boje bijele kave, s crnom maskom na licu. Mops može biti i cijeli crne boje.
NARAV
Mops je jednostavan, prilagodljiv, smiren i druželjubiv pas. Vrlo je osjećajan i inteligentan te fizički puno traži od sebe. Ne laje puno osim kad upozorava na dolazak neznanaca. Većina ih hrče.
ODGOJ
Odgoju ovog psa morate pristupiti nježno i osjećajno. Osjetljivi su na ton vašeg glasa, tako da ih nije potrebno oštro kažnjavati. Brzo uči.
SOCIJALNO PONAŠANJE
Mops se dobro slaže s drugim psima i kućnim ljubimcima, a prema djeci i posjetiteljima se ponaša besprijekorno. Nemojte zaboraviti da traži puno pažnje i ljubavi, te da je ljubomoran ako je pažnja gospodara usmjerena nečem drugom.
NJEGA
Nabore na licu povremeno treba očistiti posebnim losionom namijenjenim toj svrsi. Njega dlake nije zahtjevna. Staru i slabu dlaku lako se može odstraniti gumenom četkom (najbolje jednom tjedno). Kupa se 3-4 puta godišnje. Ukoliko se ukaže potreba, ukapajte im kapi za oči.
ZDRAVLJE
Ova pasmina nema ozbiljnih bolesti vezanih specifično za nju, ali zbog osobite anatomske građe lubanje imaju sužen nosni prohod, pa posljedica toga može biti otežano disanje. Također imaju plitki suzni kanal pa im često suze oči, zbog čega treba voditi pojačanu brigu o očima. Osjetljivi su na vrućinu i anesteziju. Životni vijek im je od 12 do 15 godina.
ŽIVOTNI PROSTOR
Možete ga imati i u malenom stanu, nikako u dvorištu. U šetnji vole skakutati i trčati uokolo kada je lijepo vrijeme. Kada je vruće, ne ostavljajte ih predugo vani, te im osigurajte svježe mjesto u hladu gdje će moći provesti ostatak dana.
EVO MALO SLIKA

Pozdrav svima! Evo...Pošto ja imam Japanskog China,odlučila sam prvo pisati o toj vrsti!

Japanski chin je maleni,dražasni psić kojeg možete držati u krilu.Oni su psi visoke klase,koji navodno potječu iz Kine ili Koreje prije nego što je uveden u Japan.U Japanu postoje psi (inu) i postoji chin.Chin označava kraljevsko podrijetlo.
Oni su potomci pasa koji su grijali krila najvišeg kineskog plemstva.Japanski chin je u stvari patuljasti španijel.O njegovoj
prapovijesti svjedoče prikazi takvih pasa na keramici i vazama.Vjeruje se da je njegovo podrjetlo slično onome koje imeju i
mops,pekinezer i tibetski španijel.Pred više stolječa formirali su se na području Kine,jer o tome postoje zapisi iz kojih se
vidi kako je kineski car par takvih psića poklonio japanskom caru.U Japanu chine su mogli imati samo plemići.Poklanjali su
se samo diplomatima koji su učinili neprocjenjive usluge Japanu. Zapadni svijet ih je prvi put vidio kada je 1853.g.Japanski car poklonio nekoliko china Commodoru Peryu,čovjeku koji je otvorio vrata svijeta orjentalnoj trgovini.On je poklonio 2 china kraljici Viktoriji,a ostale je poveo sa sobom SAD-e.Japanski chin je osjećajan,bistar i vrlo pozoran minijaturni pas.Zbog veličine ubrajamo ga u toy pasmine.Dobro se prilagođava svakoj vrsti života u stanu.Iako voli djecu,nije neosjetljiv na grubi postupak pa zato treba voditi pažnju.Ima široku lubanju koja je naprijed zaobljena.Oči su mu velike,istaknute,tamne i međusobno široko postavljene.Uši su male i imaju oblik slova V. Visoko su i široko nasađene na glavi.Nošene su preklopljene blago prema naprijed.Njuška je kratka,a na vrhu je nos koji je iste boje kao i oznake na krznu.Vrat je kratak,a tijelo kvadratično i čvrsto građeno.Rep je zavinut i nošen preko leđa.Prekriven je dugačkom dlakom.Noge su tanke i isto tako dobro odlakane zastavicama.Šape su malene i po obliku zečje. Dozvoljene su boje crna i crvena(-smeđa,narančasta)s bijelom bojom.Za china vrijedi pravilo:ŠTO JE MANJI TO JE LJEPŠI.
DODATAK1
Chin je:Malen i sladak,ima kratku njušku i lice,izražajne oči i prekrasnu dlaku,zaigran je i pouzdan,obožava udobnost i maženje,ne treba puno izlazaka,uljudan je sa strancima i miroljubiv je s drugim kučnim ljubimcima.
DODATAK2
Ako ne želite imati problema:S nježnim psom osjetljive konstrukcije konstrukcije,s psom koji traži društvo veći dio dana,s psom kojeg treba redovito četkati i češljati,s psom čija se dlaka linja.
DODATAK3
O čemu treba razmisliti prije nabavke china:
Više od svih pasa chin treba društvo i ne voli ostajati sam više od par sati.Postaje nespokojan,a to ispoljava lajanjem.
China treba što više izlagati ljudima,neubičajenim prizorima i situacijama,a posebno zvukovima kako njihova prirodna opreznost nebi prerasla u sumnjičavost i plahost.Kako bi svilenkasta dlaka bila glatka i bez čvorova china treba redovito četkati i češljati(ova se pasmina često linja pa će te se morati priviknuti na često usisavanje).Zbog kratke njuške chin može imati zdrastvene probleme vezane uz respiratorni sustav,ali i rad srca.
DODATAK4
Još o chinu:
Visokog je držanja,ponosit i dostojanstven.Japanski chin ne laje toliko kao ostale toy pasmine.Iako se voli igrati u dvorištu,nije mu potrebno puno kretanja.Ograđen prostor u koji ga možete pustiti mora biti ograđen zato što u chinu ima dovoljno španijelskog podrekla da poklekne nad lovačkim kušnjama i pojuri za pticom na cestu.On je ljubitelj udobnosti,voli se sklupčati u krilu ili ušuškati u jastuk.Njegove oči blagog izražaja pozivaju vlasnika da mu ugađa.Nevjerojatno,ali ipak često,naći češ ga na vrhu naslonjača jer je on vrlo sposoban penjač.Traži pažnju i međusoban odnos.Nije pogodan za malu djecu.Večinom su uljudni prema strancima,ali mogu biti suzdržani ili plahi pa ga treba socijalizirati. Miroljubivi su spram drugih kućnih ljubimaca.
EVO I FOTKE od mog J.Š. Barnya