The Dog's

Bok! Tnx na komentarima! Danas ću opet za spiritofhorses pisati post,ali ovaj puta o Bokserima...

Velik pas, lijepe postave i kvadratičnog izgleda (dužina tijela je jednaka visini tijela), s jakim kostima. Brz je i elegantan, ne smije biti krut ili premršav. Glava je dobro izražena: široka njiška i uski stop. Bore na koži se mogu pojaviti između dugih i kupiranih ušiju koje su teijsno povezane. Donja čeljust je duža od gornje (predgriz), prekrivaju ih usnice. Izraz lica ne smije biti tužan već vijeran i ne oštar. Dlaka je kratka i sjajna, od tamno jelenje do žute boje, a najtraženija je boja između te dvije. Tamna maska je ograničena na područje njuške. Visina 63 cm, težina nešto iznad 30 kg. Bokser doživi od 8 do 10 godina starosti. U standardu je posebno naglašen pravilan nosni dio lubanje. Precizno je opisana i narav. Po mišljenju ljubitelja tih pasa njuška je od velike važnosti i potrebna joj je brižna njega. Što to znači? Bokser je agresivan i oprezan pas, potreban mu je nježan, ali odlučan i dosljedan odgoj. Možemo reći da je mek za učenje (ne uvijek), a prema gospodaru je osjetljiv. Potiče od borbenih pasa, neustrašivo se zna suprotstaviti protivniku i jak napad ga ne može prestrašiti. Pogriješnim odgojem može postati opasan nasilnik. lako se ubraja među službene pasmine, prije svega je kućni i obiteljski pas. Živahan je, razigran, izvanredno pažljiv prema djeci i ostalim članovima obitelji. Tipično je da se gura njuškom u ukućane kako bi dokazao svoju naklonost. Njegovu kratku dlaku je lako njegovati. Skroman je i zadovoljan boravkom u stanu gde ne laje previše. Njegova živahnost i potreba za kretanjem zahtijevaju redovne i duge šetnje. Preporučljivo ga je školovati. Bokseri moraju biti temperamentni, tvrde konstitucije, unutrašnje čvrsti, jaki i izdržljivi. Bokseri mogu biti svojeglavi, posebno ih dobro treba naučiti da se odazivaju na poziv. Klub koji pozorno brine za razvoj pasmine ustanovljen je 1886. godine u Munchenu. Odakle potiče ime bokser nije poznato - možda je to ime dobio zbog agresivnosti, a možda je podrijetlom iz Velike Britanije, odakle su njegovi preci.Otac prvog boksera bio je engleski buldog. Po njima imaju bokseri veće ili manje bijele pjege. Bijela boja je u početku bila dozvoljena, ali od 1925. godine čisto bijeli bokseri više nisu bili priznati. Nešto bijele boje još se uvijek tolerira na prsima, trbuhu i nogama.Pored naravi, kod boksera pozornost privlači i njegova skladnost - mršavo i mišićavo tijelo koje odaje hrabrost.Stariji bokseri imaju često problema s kičmom što se primjećuje kada pas ne može više galopirati i ne maše više tako intezivno zadnjim dijelom tijela (to radi jer ima kupirani rep). Bokseri su više nego ostale pasmine skloni bolestima.
EVO SLIKA BOKSERA:

Hy! Hvala na komentarima! Već me davno prije spiritofhorses zamolila da napišem post o Hrtovima i o Boxerima,pa ću evo sada pisati o Hrtovima,a slijedeči puta o Boxerima!

U pojašnjenju prirode i karaktera hrtova često se spominje i njihova inteligencija. Naime, vlada mišljenje onih koji inače malo znaju o njima da su to vrlo čudni i neinteligentni psi, a ponekad se čuje mišljenje da su glupi i beskorisni.
Govoreći o inteligenciji hrtova, ne smije se izgubiti iz vida da hrtovi kasno sazrjevaju i fizički i mentalno. Hrt je naime, potpuno fizički i psihički razvijen tek sa oko 3 god. starosti. Zato njihov neobičan karakter i njihovu izraženu individualnost ne smijemo spajati sa neinteligencijom, već to moramo sagledati malo šire. Ne smijemo izgubiti iz vida ni to koliko su hrtovi kao rasa stari i čemu su služili.
Poznato je da su hrtovi jedna od najstarijih rasa. Postoje pouzdani podaci da su oni kao posebna rasa uzgajani još prije oko 4500 god. prije nove ere. Pećinski crteži iz ovog doba, u Avganistanu, u pećinama u oblasti Balkh, prikazuju lov ljudi u kome su im pomoćnici psi, veoma nalik današnjim hrtovima. Isto tako, rana egipatska civilizacija ima crteže na kojima su prikazani psi sa uspravnim ušima, danas poznati kao faraonski hrt[pas], ili sadašnji sicilijanski i portugalski hrt. S druge strane, postoji legenda da je Noe, upravo hrtove ukrcao na svoju čuvenu barku i da su tako ovi psi preživjeli biblijski potop. Persijskog hrta - salukija, muslimani smatraju svetim darom Alaha. Teorija najbliža istini je da su se preci hrtova razvili u oblasti današnje Etiopije i da su se odatle raširili prema sjeveru Afrike, pa onda prema Aziji i Europi. Usput je došlo do miješanja sa lokalnim psima i tako su nastale današnje rase hrtova, svaka izuzetno prilagođena sredini u kojoj je nastala. Hrtovi nikada nisu bili kućni psi za zabavu ili klasični psi čuvari. Njihova jedina namjena bio je i ostao samo lov. I to lov odličnim vidom i njihovom izuzetnom brzinom. Oni od svih rasa imaju najslabiji njuh, ali zato imaju najbolji vid i najveću brzinu. Oni su jedna od rijetkih rasa koja bi se u potpunosti mogla brinuti sama o sebi, slobodna u prirodi i da preživi bez pomoći čovijeka.
U sjevernom djelu Afrike, odakle su današnji azawak i slugi, to su divlji i nikad ukročeni civilizacijom Tuarezi i slična arapska plemena. U Aziji, u oblasti današnjeg Irana, Iraka i Avganistana, odakle su saluki i avganistanski hrt. Ičući postepeno od Afrike prema sjeveru Europe do Velike Britanije, nailazimo na rase hrtova koje su nešto blažeg, mirnijeg temperamenta, kao i sami narodi koji tamo žive. Engleski mali i veliki hrt, kao i škotski jelenji hrt, imaju od svih hrtova najmirniji temperament, ali su ipak po svojoj prirodi pravi hrtovi. Karakter i kultura samog naroda ima ogroman uticaj na prirodu rase koju su ti narodi stvarali.
Afričke i azijske rase hrtova, u uspoređivanju sa ostalim hrtovima imaju najviše izraženu dozu individualnosti. Oni su živjeli pored čovijeka i pomagali mu u lovu ali se čovijek rijetko brinuo o njihovoj ishrani, već su se oni sami morali snači ili zadovoljiti oskudnim ostacima lova. Hrtovi su dakle takvi, već nekoliko tisuća godina, a mi pokušavamo posljednjih 150-200 godina, koliko moderni svijet poznaje afričke i azijske hrtove[npr. avganistanski hrt je tek krajem 19. vijeka stigao u Europu], nesvijesno ili svijesno ugušimo njihov atavizam nezavisnog lovca i da od njih napravimo ono što oni u svojoj suštini nisu - klasični kućni psi.
Nije potrebno da svi ljudi vole hrtove - to je i nenormalno, ali bi oni ljudi kojima se ovi psi sviđaju po svojoj čudi, morali shvatiti pravilno njihovu psihu da bi im druženje sa njima bilo što ugodnije. Ne treba zaboraviti da hrt nikada neće biti ponizan rob. Iako je razumjeo datu naredbu, on je neće uvijek pokorno izvršiti. Onaj tko želi imati ovog psa, mora shvatiti i razumijeti da hrt ima svoju jako izraženu ličnost i nezavistan karakter. Tko ovo shvati i pravilno razumije, može biti ne apsolutni vlasnik hrta, već njegov dobar prijatelj i obožavatelj.
U sjevernoj Africi, djelovima Sredozemlja, Azije i Rusije, hrtovi se još uvijek koriste za lov na sve vrste divljači, osim ptica. U ostalim dijlovima svijeta, oni svoj nagon za lovom i trčanjem mogu zadovoljiti na trkalištima za hrtove – kinodromima. Na žalost na Balkanu, o kinodromima vlasnici hrtova mogu samo još uvijek maštati. Inače hrtovi su između ostalog i izuzetni izložbeni psi. Veoma dobro se prikazuju u izložbenim ringovima i mogu dugo pozirati. U stanu i dvorištu su veoma mirni, a svoju pravu prirodu pokazuju slobodni na otvorenom prostoru. Vlasnici bi trebali svoje pse puštati slobodne na površinama gdje ne postoji mogućnost da pas zbog svoje velike brzine nastrada u gradskoj gužvi. Čak iako odluta i nema ga nekoliko sati[što uopčte nije ugodno,], savijet je vlasnicima da ostanu na mijestu odakle je pas otišao, jer će se on zbog svoje izuzetne moći orijentacije vratiti na mijesto gde je ostavio vlasnika.
Ako volite psa koji će se pokoravati vašem pucketanju prstiju, bez i da izgovorite zapovijed, nemojte nikada izabrati hrta, bit će te nesretni i vi i pas. Ali, ako ste čovijek slobodnog duha, pomalo luckast, nezavistan i širok u shvačanjima – izaberite bilo kojeg hrta. Dobit ćete psa izuzetne ljepote i elegancije, sa kojim vam druženje nikada neće biti dosadno i sa kojim će vam svaki dan biti stvarno “novi dan”.
EVO SLIKE OD NEKIH PASMINA HRTOVA:
ARAPSKI HRT

AVGANSITANSKI HRT

RUSKI HRT

ENGLESKI HRT

IBIČKI HRT

IRSKI VUČJI HRT

MALI TALIJANSKI HRT-VIPET

PERZIJSKI HRT

AZAWAKH

ŠPANJOLSKI HRT

Bok! Hvala savima na komentarima! "Duga jezičina":Nadam se da će Trixie brzo ozdraviti!
1horseandme bi htjela saznati nešto više o
Kraljevskom goniču medvjeda,pa onda...evo

Srednje je velik, mišićav pas, pravougaonog oblika, s repom savijenim za gore. Tijelo je čvrsto i tvrdo. Jako je temperamentan i brz pas. Nosni dio lubanje je tup, klinast, s izraženim prednjim koljenom i jakim makajastim ugrizom. Uspravne uši su srednje duge, na vrhovima malo zaobljene. U razmjerno velikoj glavi ima male oči ognjenog pogleda. Bedra su jaka. Dlaka je ravna.Nešto je duža na vratu i leđima. Poddlaka je gusta i mekana. Smeđkasto je crne boje, s bijelim oznakama na glavi, prsima, trbuhu i nogama. Visina - od 54 do 60 cm, težina - oko 30 kg. U Finskoj i Kareliji, koja je južnija tačka ruskog Novgoroda, tu pasminu poznaju već dugo. Prvobitni psi te pasmine potiču od lajke. Kao čistu pasminu uzgajaju ih od sredine tridesetih godina. U toku finsko-ruskog rata skoro su ih istrjebili. Spadaju među lovačke pse na visoku divljač medvjede, losove i risove. Karelac(Karelian Bear Dog) je teško vodljiv pas i preporučuje ga se samo iskusnim, dosljednim ljudima, koji moraju biti lovci. U Finskoj svake godine organiziraju natjecanje tih pasa i proglašavaju kralja karelaca. U lovu ga upotrebljavaju tako da slijedi divljač vezan remenom, bez lajanja. Trag traži sam. Kad se približi divljači, lovac ga pusti,pas zaustavi pljen, napada ga i laje tako dugo dok lovac ne nanišani lovinu. Karelac nije pas za život u ograđenom vrtu i za besposlenost. U našim je krajevima za lov neupotrebljiv.
EVO SLIKE:

Bok! Hvala na komentarima! Ovaj puta me je Hanci(nada postoji...samo ne ovdije) zamolila da napišem post o Havnaisićima,jer će ona dobiti ženkicu te vrste! Ah...Blago njoj! Pa evo sada nešto o toj,dost rijetkoj (u HRV) pasmini.

Porijeklo: Zapadno Mediteransko područje, razvijen na Kubi.
Skupina: FCI
Datum Publikacije Važečeg Originalnog Standarda: 10.12.1996.
Upotreba: Pratilac i "toy" pas - pas za igru.
FCI Clasifikacija: Groupa 9.1
Povijest: Rasa dolazi iz Zapadno- Mediteranskog područja i razvila se duć Španske i Italijanske obalske regije. Izgleda da su ovi psi jako rano dospjeli u Kubu preko oceana, a prenijeli su ih Italijanski kapetani na svojim brodovima. Greškom, pošto je najčešća boja ovih pasa smeđa (kao duhan), rodila se legenda po kojoj ova rasa vodi porijeklo iz Havane, glavnog grada Kube. Politički događaji na tom području doveli su do gotovo totalnog nestanka starih krvnih linija Havanezera u Kubi. Tek nekoliko pasa uspješno je iznešeno iz Kube, te su njihovi nasljednici preživjeli u SAD.
Pojava: Havanezer je čvrst/robusan mali pas, nizak na kratkim nogama, živahan i brz; sa dugom bogatom dlakom, mekom i poželjno je talasavom.
Važne proporcije: Dužina njuške (od vrha nosa do stopa) je jednaka distanci između stopa i izbočine stražnjeg dijela lubanje. Odnos između dužine mjerene od ramena do zadnjeg dijela leđa (stražnjice), i visine u grebenu 4:3.
Ponašanje/Temperament: Izuzetno živahni i talentirani, laki za obuku kao osmatrači (alarm dog Smile). Nježni, veseli po prirodi, oni su privlačni, šarmantni, razigrani, čak imaju i malo klovnovskog u sebi. Vole djecu i igraju se beskrajno dugo s njima.
Glava: Srednje dužine, odnos između dužine glave i tijela (mjeren od grebena do osnove repa) je 3:7.
Nos: Crn
Njuška: Sužava se progresivno i lagano ko nosu, ali nije zasječena, niti prekratka.
Usne: Fine, tanke, cvrste.
Čeljusti/Zubi: Mekazasti zagriz. Poželjni su svi zubi. Nedostatak premolara 1 (PM1) i molara 3 (N3) se toleriraju.
Obrazi: Veoma ravni, neizraženi.
Oči: Prilično velike, oblika badema, smeđe boje i što tamnije. Odaju ljubazan/veseo stav. Obod ociju mora biti tamno smeđi do crni.
Uši: Postavljene relativno visoko; padaju duž obraza formirajući omotač. Krajevi su im blago zaobljeni. Pokrivene su dugom dlakom. Uši nisu niti u obliku propelera, okrenute prema vani, niti su slijepljene za obraze.
Vrat: Srednje dužine.
Tijelo: Dužina tijela je nešto veća od visine u grebenu.
Rep: Nošen visoko, bilo uspravan ili, poželjno savijen preko leđa; odlakan dugom svilenom dlakom.
Prednji dio:
Prednje noge su ravne i paralelne, tanke; dobro izgrađene strukture. Distanca od tla do koljena ne smije biti veća od distance između koljena i ramena.
Zadnji dio:
Dobra struktura kostiju; umjereni uglovi.
Šape: Lagano izduženog oblika; male; spojenih prstiju.
Pokret: U skladu sa njihovom veselom prirodom, Havanezeri imaju lagan i brz korak; Prednje noge slobodnog iskoraka usmjerene unaprijed; zadnje noge im daju impuls i kreću se u ravnoj liniji.
Krzno:
Tekstura dlake:
Podlaka je vunasta i ne previše razvijena; često je uopće i nema. Dlaka je veoma duga (12-18cm kod odraslih pasa), meka, ravna ili talasasta i može formirati uvojke. Svaka vrsta šišanja,Trimanje, te skračivanje dlake je zabranjeno. Izuzetak: oblikovanje dlake oko šapa je dozvoljeno; dlaka iznad očiju može biti blago skračena tako da ne prekriva oči i dlaka na njušci može biti lagano oblikovana, ali se preferira da ostane u svojoj prirodnoj dužini.
Boja krzna: Postoje dvije različite varijante:
1) Rijetka potpuno bijela, sa različitim nijansama od svijetlo smeđe do boje duhana; oznake u ovoj boji krzna; lagano površinsko crno je dozvoljeno.
2) Crna, prihvaćene boje (bijela, svijetlo smeđa do boje duhana) sa crnim oznakama.
Veličina:
Visina u grebenu: Od 23 do 27cm. Tolerira se: od 21 do 29 cm.
Greške: Bilo koje odstupanje od navedenih točaka smatra se greškom, a njena ozbiljnost je u skladu sa izraženošču.
Važne greške:
Izgled drugačiji od karakterističnog izgleda rase.
Kratka njuška čija dužina nije identična dužini lubanje.
Depigmentirane oči, oči različite veličine/neidentične, nebademastog oblika.
Predugo ili prekratko tijelo.
Deformirane zadnje noge.
Ravan rep, neuzdignut visoko.
Rijetko, ostečeno krzno; kratka dlaka, uređivana dlaka/kračena/trimana.
Mužjak bi trebao imati dva primijetno spuštena testisa.
A EVO I SLKICA:

Bok ljudi! Tnx na komentarima! Sada sam vidjela komentar od "Duga jezičina",pa sam odlučila pisati post o Velikom Švicarskom psu,pošto ga često brkaju sa Bernskim planinskim psom.

Veliki svicarski planinski pas–Grosser Schweizer Sennenhund- Greater Swiss Mountain Dog
Matična zemlja: Švicarska
Podrijetlo: Poznat je već u srednjem vijeku, kada je kao vojnički pas pratio švicarske konfederate u borbu. Ima krvi starih mesarskih pasa.
Opis: To je pas velikog uzrasta, mužjaci 65-70 cm, ženke 60-65 cm, težine oko 40 kg. Snažan, živahan, snažnog škarastog zubala, širokih bedara. Šape su kratke, okrugle, boja očiju može varirati od boje lješnjaka do kestena, a pažljivog su i inteligentnog izraza. Uši su trokutaste i ovjesene, rep visi, nikada nije savijen. Dlaka je tvrda. Boja dlake je crna sa simertičnim riđe-crvenim mrljama na mjestima paleža i s bijelim mrljama na prsima, gubici i šapama. Njuška i usnice moraju biti uvijek crne.
Narav: Vjeran, hrabar, inteligentan, prijatelj djece.
Korištenje: To je prvenstveno čuvar stada i staja, ali je i dobar pas za obranu. Koristi se i za vuču. Vrlo je pažljiv i danju i noću te će skočiti i na najmanji šušanj. Zahvaljujući njegovom temperamentu, strpljivosti i lakoći kojom uči, veliki švicarski planinski pas sve se više drži u kući. Naviknut na široke prostore, teško se prilagođava na grad.
Zdravstveni problemi:Skloni su torziji želuca,displaziji kuka,bolestima vjeđa i trepavica.Pojedine linije su opterećene epilepsijom i probavnim poremetnjama.
Očekivana dob:10-11 godina
EVO SLIKE:

Bok! Hvala svima na komentarima! Ma...sada,ovih dana nema nastave...pa pišem postove,jer od ponedjeljka opet neču imati vremena...Ali,šta se može. Jedna cura,mislim da se zove Tena ima Bernskog planinskog psa i to 2 ženke (Zara i Kyra)...Pa me zamolila da pišem o toj pasmini...Pa evo,danas ću napisati ponešto o Bernskim planinskim psima!

Bernski planinski pas – Berner Sennenhund (Durrbachler) - Bernese Mountain Dog
Matična zemlja:
Švicarska
Podrijetlo:
Neki misle da su ga doveli rimski vojnici ali je vjerojatnije da je to autohtoni pas švicarskih masiva, nastao od starih seljačkih pasa.
Za Bernskog planinskog psa može se još čuti da je najpoželjniji ljubimac iz psećeg svijeta.
Opis:
Visina mužjaka se kreće od 64 do 70 cm, težina je oko 40 kg. Ženka je visoka 58-66 cm. Težak je, ali nije mlitav.On je velik, krepak, pokretljiv pas s crnom osnovnom bojom, sjajnim smeđim mrljama i bijelim pjegama.Glava je široka i krupna, ima lagano izrazeni stop te srednje dugu i jaku njušku. Malo podsječa na mastife, mada ima zategnutu gubicu, nema podvoljka. Oči su mu srednje velike, boje lješnjaka do kestenasto smeđe, živahnog pogleda. Trokutaste uši su polegnute uz glavu, a kada je uznemiren nosi ih nešto naprijed.
Prsa su mu duboka i široka a noge jake i ravne.
Rep je težak, obrastao dugim dlakama, ravan. Oštra dlaka je duga oko 4 cm, bujna, crna, sjajna, s paležem, uvijek s bijelom mrljom na prsima ili ovratnikom (trobojan).
Narav:
Energičan, pažljiv, žestok ali ne i zagrizljiv. Priklanja se samo jednoj osobi te je nepovjerljiv prema strancima. Moguće ga je dobro školovati i pravom se gospodaru lijepo podredi.
On je izuzetno dobar kućni ljubimac koji traži dosta prostora ili šetnje, privržen obitelji, a naročito djeci, voli se poigrati i sa drugim životinjama. Izuzetno je poslušan, ali ne i ponizan, brzo shvaća zadane mu radnje, te je "mekan" za obučavanje.
Bernski planinski pas i obitelj:
Jedan je od najljepših pasa na svijetu. Nije pas za grad, kao ni za dulji život u psećoj kućici. Jako je odan domu. Voli kretanje.Za njega govore da nikada ne spava, tj. da je uvijek budan. I najmanji šum, kojeg uzrokuje stranac, probudi ga i na njega reagira. Pritom je miran, ne laje previše i zgrabi samo onda kad je potrebno. Strancu je obično dosta i da ga ugleda, a pas ne mora ni režati. Posebno ljubomorno čuva djecu i žene. Nikakva prijetnja ga neće zaustaviti.
Korištenje:
Stari Rimljani su ga koristili za borbu i slali ga u napad s ovratnikom punim željeznih šiljaka.
Zatim je postao odličnim čuvarom stada, naročito u brdovitim krajevima Švicarske. Upotrebljava se i za vuču saonica i manjih kolica. Neumoran je, oštar, otporan na hladniju zimu, čuva stado i kuću. U selima su ga koristili kao čuvara i sve više kao psa za pratnju i obiteljskog psa koji je inzvanredno oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivim.
Zbog lake odgojivosti koristi ga i vojska i policija. Berner Sennenhund, inteligentan, vjeran i lijep, uzgaja se i u USD. Koristi se i kao spasilački pas.
Pasionirani kinolozi pretvorili su ga u kućnog psa.
Može se školovati kao sportski pas jer postiže dobre rezultate.
U Engleskoj ga oblače u odore za priredbe i slične atrakcije za prikupljanje novca u dobrotvorne svrhe. U čitavoj Europi je jako dobro zastupljen, a i u Americi mu je izuzetno porasla popularnost
Zdravstveni problemi: Displazija kuka i lakta, tumori, torzija želuca, bolesti vjeđa.
Očekivana dob: 6-8 godina
MALO SLIKA:

Bokić svima! Hvala na komentarima... Ja vam baš nemam vremena za komentirati,a niti za pisati post...
I zato mi oprostite što vam ne komentiram prečesto i što ne pišem postove,prečesto. "Nada postoji samo ne ovdje" me je zamolila da napišem post o Biglićima,ali nije mi rekla da li o Biglu (engleskom kuničaru) ili o Biglu zečaru... Pa ću ja u ovom postu napisati ponešto o svakom.

Bigl (engleski kuničar) – Beagle
Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo:
Vjerojatno je nastao u vrijeme Elizabete I križanjem i selekcioniranjem engleskog zečara sa starim engleskim gonicima.
Opis:
Bigl je mali pas, visine 33-40 cm, kompaktne i čvrste građe.Glava je krupna ali nije gruba, njuška je crna s vrlo razvijenim nosnicama. Lubanja je relativno dugacka sa izrazenim stopom. Njuska je četvrtaste građe, oči su smeđkastog podbratka. Ramena su mišičava, a prsni koš je dubok i širok. Leđa su kratka i snažna. Šape su okrugle i čvrste, prednje noge ravne i snažnog kostura,a stražnje mišičave i daju dojam snage.Rep je visoko nasađen, nošen uspravno no ne savinut preko leđa. Rep je relativno kratak u odnosu na veličinu psa.Dlaka je kratka, gusta i priljubljena. Boja dlake je u večni slučajeva trobojna.Ova pasmina se minimalno linja, a kratka dlaka ne zahtjeva veliku pažnju, četkanje je dovoljno.
S obzirom na dlaku postoje dvije varijante bigla: kratkodlaki, ne baš fine dlake, i oštrodlaki. Boja: plava s crnim prugama, bijala, crna, narančasta, s palzeom, ili je trobojan kao engleski goniči.
Narav:
Bigl je veseo, simpatičan pas, vrlo prijateljski raspoložen prema ljudima tako da nije idealan čuvar. Tvrdoglavog je karaktera pa mu je potreban dosljedan odgoj. Jako voli djecu te rado laje.
Bigl i obitelj:
Ovaj mali lovački pas iziskuje puno aktivnog kretanja i zato se može preporučiti ljudima koji žele malog, ali aktivnog ljubimca. Bigli vole lajati pa je to karakteristika koju bi vlasnici trebali prihvatiti. Uz dobro školovanje i dovoljno kretanja bigl će postati idealan obiteljski pas.
Korištenje:
Specijaliziran je za lov na kuniće, fazana, prepelicu, ali koristi se i u ribolovu. Danas je Beagle jedna od popularnijih pasmina, te su postali vrlo omiljeni obiteljski psi.
Postoji i patuljasta varijanta bigla, beagle Elisabeth, koja ne prelazi 30 cm visine a teži oko 10 kg.
Nazalost, bigli su vrlo često korišteni u svrhu medicinskog i laboratorijskog istraživanja.
Zdravstveni problemi:
Neke linije su sklone bolestima srca, epilepsiji, bolestima očiju i kralježnice te hondroplaziji.
Očekivana dob: 12-15 godina
EVO SLIKE:

Bigl zečar–Beagle Harrier

Matična zemlja: Velika Britanija
Podrijetlo: Ovu je pasminu stvorio francuski baron Gerard križanjem bigla i zečara.
Opis: Harmoničan pas, plemenit, dobro građen. Od bigla je naslijedio strast za lovom, veselost, a od zečara osjetljivost njuha, prepredenost, otpornost. Visina je 43-48 cm, lubanja je široka, gubica se suzuje prema njuški ali nije šiljasta. Oči su tamne, inteligentnog izraza, uši u obliku slova v, gotovo plosnate, ne preduge. Leđa su kratka i mišićava, rep veselo nošen, prednje noge ravne, bedra mišičava, dlaka gusta i glatka. Večinom je trobojan sa više ili manje živim palezom ili čađava.
Korištenje: Kao i ostali bigli.
Napomena: U Irskoj se uzgaja i kerra-beagle. Budući da je pretežno riđe osnovne boje s crnim plaštom, nalik je balkanskom gonicu.
EVO SLIKE:

E ljudi! Hvala na komentarima... Evo pišem o maltezerima,pošto me je mislim da Lucija(hiphop i r'n'b)
zamolila...Pa evo:

POVIJEST
Maltezer se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari je smještaju u razdobje između 600 i 300 godina p.K. Postoje razne kinološke špekulacije o tome od kojih pasmina je nastao pa postoje dvije teorije o njegovom nastanku :Jedna je da je nastao od psa sličnom špicu koji se u to vrijeme koristio kao lovna pasmina u šumskim područjima južne Europe. Navodno je pasmina tada putem nomadskih plemena prenesena do Mediterana, a kasnije i na Daleki Istok.
Druga teorija o nastanku tvrdi da maltezer nosi gentski materijal tibetanske pasmine Lhasa Apso, pudle i španijela. Nadalje postoje i dvojbe oko točnog mjesta nastanka pasmine pa se uz Maltu (po kojoj danas i nosi ime) koja je u to doba bila važno trgovačko središte Europe čak spominje i naš otok Mljet čije je latinsko ime „Melitae“. Naime na jednoj rimskoj vazi nađena je slika psa koji vrlo nalikuje maltezeru, a ispod nje piše „canis melitaeus“ što bi u prijevodu značilo mljetski pas.
Talijani međutim prvi standardiziraju ovu pasminu, pa je službena zemlja porijekla pasmine Italija.
Publius, rimski guverner na Malti koji je živio u vrijeme apostola Pavla, toliko je volio svoju maltezericu Issu da je o njoj pisao pjesme i ona ulazi u povijest kao najpoznatiji i najopjevaniji maltezer.
Maltezera su Križari, vraćajući se sa svojih pohoda, donjeli u Englesku u doba vladavine Henrika VIII.
Samo neki od poznatih povijesnih ličnosti koji su imali maltezera su : Rimski car Klaudije, Mary kraljica od Škotske, kraljica Elizabeta I., Kraljica Viktorija, Josephine Bonaparte, Marija Antoaneta i drugi.
Zanimljivo je da su stari Egipćani i istočnjački vladari maltezera smještali uz gospođe koje su im služile i živjele u haremima. Čak je postojalo vjerovanje da maltezer posjeduje nad naravne moći pa ga se smještalo uz uzglavlje bolesnika u nadi da će baš on donjeti ozdravljenje. Od relativno mračnih početaka, duga povijest ove prekrasne pasmine proteže se od najranijih civilizacija Grčke, Rima i Egipta, kroz kraljevske dvorove Srednjeg vijeka i Renesanse do današnjeg dana kada maltezera također smatraju „aristokratom u psećem svijetu“!!!
STANDARD PASMINE
Postoje 3 glavna standarda pasmine i njihove se verzije koriste širom svijeta u kinološkom ocjenjivanju maltezera:
1. UK Kennel Club standard (KUSA standard)
KARAKTERISTIKE UK Kennel Club standard KC (KUSA)
VELIČINA (visina i težina) 2,95 kg - 4,1 kg / 25,4 cm
ZAGRIZ kompletno škarasti
PIGMENTACIJA Crni : obrub oko očiju, jastučići na šapama, usne, nos, rektalni otvor
DLAKA ravna, svilena, nikada "vunasta", obavezno bez podlake
OČI Ovalne, tamno smeđe, ne smiju biti izbuljene
GLAVA Stop smješten centralno na lubanji između ušiju, dobro definiran stop
2. American Kennel Club standard
KARAKTERISTIKE American Kennel Club standard (AKC)
VELIČINA (visina i težina)3,175 kg (7 lbs); poželjno : 1,81 - 2,72 kg (4-6 lbs)
ZAGRIZ diskretno škarasti
PIGMENTACIJA Sve isto kao i kod KC nije propisan crni rektalni otvor
DLAKA duga, ravna, svilena, bijela, dozvoljena svijetla boja limuna
OČI okrugle i tamne
GLAVA U odnosu na cjelokupne proporcije srednje dužine, srednje izrađen stop
3. FCI standard
KARAKTERISTIKE Federation Cinogique Interantionale (FCI)
VELIČINA (visina i težina) M : 21 - 25 cm ; F : 20 - 23 cm 2,99 kg - 3,62 kg (6,6 - 8,8 lbs)
ZAGRIZ potpuno škarasti
PIGMENTACIJA Sve isto kao i kod KC, crni nokti
DLAKA duga, sjajna,svilena, bez podlake, diskvalifikacijska greška je dlaka pod utjecajem elektriciteta
OČI oblik bi trebao težiti skoro kružnici, crni obrub oko očiju
GLAVA stop praktički pod kutem od 90 stupnjeva, 6/11 od visine grebena
EVO SLIKICE:

Bokić svima! Tnx na komentarima. I... Evo mene napokon! Oprostite mi svi što me dugo nije bilo i što vam nisam komentirala,ali nemam baš vremena. Ali evo,sad sam našla vremena za napisati post.
U komentarima sam vidjela da me jedna cura,mislim Lana zamolila da napišem post o preslatkim Papillonima jer i ona ima jednog. A ja drage volje sada idem pisati nešto o tim malim,slatkim i dosta rijetkim psićima!

To je srdačan mali španijel (kontinentalni - ne potječe iz Engleske), bogato odlakan, elegantan sa živahnim kretanjem. Uši podsjećaju na krila leptira, a drži ih uspravno i uvijek u istom položaju. Varijetet ovješenih ušiju naziva se falen (phalene). Rep je visoko postavljen, jako pokretljiv i bogato ukrašen dlakom. Tijelo se skoro izgubi u gustoj, dugoj, lagano valovitoj i mekanoj dlaci. Boja - od crne do limunsko žute. Može biti i dvobojan (bijela i smeđa) ili čak trobojan. Visina - do 25 cm, težina - ispod 4 kg. Papillon je jako pametan, po prirodi zdrav i može doživjeti do 17 godina.Papillon je stara rasa koja potječe iz Nizozemske i Francuske. Njeni preci su nacrtani već na Tizianovim slikama. Leptiraste uši nastale su potkraj prošlog stoljeća. Srdačan je pas, lukavog i ukrasnog izgleda. Unatoč malenoj veličini, odlučan je, hrabar i jako oprezan. Članove obitelji bezgranično voli, privržen im je i vrlo se rado igra. Pravi je pas za pratnju kojeg možemo imati i u najmanjem stanu. Voli kretanje, što ne znači da s njim moramo ići na duge šetnje. Lijepo krzno treba redovito i pažljivo njegovati i čistiti. Potrebno mu je malo hrane, ali mora biti kvalitetna. Papillonu je jako sličan kontinentalni patuljasti španijel - phalene (vještica), koji ima viseće uši i smatraju ga papillonovim pretkom. Oba su psa iznimno draga i privržena.
I EVO MALO SLIKA:

Bokić svima! Hvala svima na komentarima i na glasanju... vjerojatno ću izbrisati "blogek bezveze"... A evo sada postić o Hrvatskim ovčarima za "Frendica of animals"...

Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas.
Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar.
Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala.
Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa.
Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju.
U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala.
Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem.
Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv.
Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom.
S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci.
Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak.
Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada.
Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske.
EVO I MALO SLIKICA:

Bok svima! Prvo: "Josee",sorry što post kasni...i "Frendica of animals",post o Hrv.ovčarima če uskoro! Tnx na komentarima...
Škola je počela i baš i nemam vremena pisati postove...Ali,nije važno! Evo neš o Jack Russel Terrierima,za "Joseea":

Raselov terijer – Jack Russel Terrier
Zemlja porijekla: Velika Britanija
Porijeklo: Uzgojio ga je anglikanski pastor Jack Russel, veliki uzgajivač terijera i poznati kinolog.
Opis: Kennel Club nije priznao ovu pasminu pa ne postoji standard. Nalikuje foks terijeru kratkih nogu, visok je 30-35 cm, tamnih, duboko usađenih očiju. Uši su ovjesene, dlaka tvrda. Bijele je boje s crvenkastim mraljam po gubici i tijelu. Postoje dvije varijante: kratkodlaka i ostrodlaka.
Narav: Hrabar, veseo, odan, poslušan.
Korištenje: Kao i svi ostali terijeri, nekada je koristen kao jamar. Posebno je cijenjen zbog brzine kojom se uvlači i u najuže jame. Prešao je u grupu kućnih pasa.
Zdravstveni problemi: Dislokacija patele,Legg-Calve-Perthesova bolest,bolesti očiju,gluhoća.
Očekivana dob: 15 i više godina
EVO SLIKE:

I još nešto:
Mislim da kod nas ne postoji prijavljena uzgajivačnica Jack Russel terijera. No, to ne znači da možda ne postoje vlasnici ženki koji se bave uzgojem. Mislim da bi bilo najbolje nazvati Hrvatski kinološki savez (01 48 46 124, 01 48 46 126) i raspitati se za kontakt s vlasnicima ženki. Ako pregledavaš oglasnike, svakako se čuvaj preprodavaa (oglasi tipa "prodajem westije, maltezere, jack russele, yorkije itd, dostava, sa i bez rodovnice" i slično, ili oglas za nekoliko pasmina s istim brojem telefona). Njihovo je štene mozda u startu jeftinije, ali je šansa da dobiješ psa s velikih poremećajima u ponašanju, psa bez papira koje si platio, psa s lažiranim papirima, štene puno glista, necijepljeno štene, križanca ili teško pa čak i neizlječivo bolesno štene jako velika, i početni će se dobitak nižom cijenom kupnje jako brzo istopiti u vidu veterinarskih računa.,
(to vrijedi za sve pasmine).

Bok svima! Evo... Na molbu jedne blogerce........ Pisat ću post o Westy-ćima!!! Ali... Prije toga,nešto bih vas zamolila.
"Prijavila" sam Barnyea na natječaj za najljepšeg psa mjeseca,na pedigreeovoj stranici...
Pa bih vas molila da posjetitev TU STRANICU i da glasate za fotku od mog peseka!
Stavila sam dvije slike,a za koju čete glasati...to ostavljam na vama! HVALA UNAPRIJED!!!
A sada...WESTY!

Skupina:
III. FCI skupina - Terijeri
Zemlja porijekla:
Škotska
Namjena:
Kućni ljubimac
Veličina:
Visok je oko 28 cm, a težak oko 7,5 kg.
Dlaka:
Zapadnoškotski bijeli terijer ima dvoslojnu dlaku: vanjska dlaka je oštra i tvrda, bez uvojaka, dok je poddlaka mekana i kratka. Ova je pasmina uvijek bijela, s tamnim očima i tamnijom pigmentacijom na jastučićima šapa, noktima, valokama (usnama) i nosnoj pečurci.
Njega:
Ovaj terijer mora imati tvrdu dlaku, tako da ga ne smijete previše često prati, kako ne bi postao mekan. Ako se pas i uprljao igrajući se vani, najbolje je ostaviti ga da se posuši, a zatim dobro iščetkati prljavštinu. Dlaku morate iščupkati rukom ili otrimati dva do tri puta godišnje. Psi namijenjeni izložbama zahtijevaju i veću njegu.
Narav:
Ovo je živahan, zaigran, neustrašiv, budan i oprezan pas, vesele naravi, vjeran gospodaru, otvoren, lukav i domišljat, ali jednako je tako i tvrdoglav, odlučan i neovisan. Zapadnoškolski bijeli terijer je krajnje samopouzdan i nije ga lako impresionirati.
Odgoj:
Iskrenost i vesela narav ovog psa ne bi smjela biti opravdanje da radi što god mu se prohtije. Ponekad ga treba i kazniti. Ovi terijeri znaju biti uporno zločesti, tako da morate ostati dosljedni i nikako im popustiti.
Socijalno ponašanje:
Ovi terijeri dobro se slažu s drugim psima i izvrsni su partneri u dječjoj igri, jer mogu podnijeti i grubu igru. Pokušajte ga naviknuti na mačke i druge kućne životinje dok je još mlad, kako ih kasnije ne bi naganjao. Poneki primjerci ove pasmine znaju se ponašati dosta dominantno prema drugim psima, ali to najviše ovisi o njihovom ranom socijalnom odgoju.
Vježbanje:
Zapadnoskotski bijeli terijeri obožavaju igre loptom, jurcanje i skakutanje. Potrebno im je puno kretanja, pa im to nipošto nemojte uskratiti. Vole kopati, a neki od njih i odlutati, tako da vaš vrt mora biti jako dobro ograđen.

Malen je i robustan pas, dubokih prsiju, kratkih nogu, bijele dlake i drskog pogleda. Čeoni dio lubanje je srednje velik, malo zaobljen i prekriven gustom dlakom. Njuška je razmjerno kratka, čeono koljeno je dobro izraženo. Ne smije biti sličan škotskom terijeru. Oči su srednje velike, tamne i približene veličine. Male uši su uspravne, zašiljene i prekrivene dlakom. Tijelo je kompaktno, leđa kratka kao i rep koji je nošen uspravno.
Zapadno škotski bijeli terijer je nastao iz sličnih razloga kao i silihemski terijer. Željeli su imati bijelog lovca, koji bi se razlikovao od lisice ili jazavčara, da ga lovac slučajno ne ustrjeli. Zapadno škotske bijele terijere je slikar Lanser prikazao na slici već 1839. godine. Naslikao je krvosljednika i "westija" koji gledaju iz pseće kućice. Westi je naravno najpoznatiji kao bijela polovica reklamnog simbola za whisky "Black and White". U tu je svrhu vlasnik škotskih destilerija Buchanan dao naslikati svoga psa već 1892. godine. Zapadno škotski bijeli terijer je izuzetno umiljat, veseo i očaravajući pas. Od njega nije dobro napraviti modnu lutku, jer to nije pas koji bi bio zadovoljan u naručju. Samostalan je, prirodan, voli dijecu, osjećajan je i istrajan. Tome možemo dodati još i neosjetljivost i nezahtjevnost. Idealan je pas. Svaka tri mijeseca treba mu skratiti dlaku. Dočeka visoku starost.
EVO MALO SLIKICA:

Pozz svima! Našla sam neka imena za pse na netu,pa ću ih staviti u post! Imena baš i nisu nešto... Ali svejedno!

A
Abby, Alexis, Alfye, Arkie, Albi, Arrs, Allee, Aron, Asia, Astor, Amor, Amali, Arby, Astra, Archie, Airo, Arci, Azouli, Akira, Aria.
B
Beemer, Blanche, Brady, Bella, Blast, Brandy, Bailey, Benhur, Beni, Baloo, Berry, Brody, Brookie, Betty, Barnye, Beno, Bonnie, Bonny, Bubby, Bingo, Bono, Buck, Buffy, Baxter, Birkko, Booker, Bug, Boss, Bugsy, Bea, Bossie, Bump, Bessy.
C
Casper, Cookie, Cassey, Cassi, Chip, Copper, Cade, Cassie, Chippy, Cairo, Chloe, Cezar, Choco, Cerise, Cally, Corker, Chahi, Chyna, Corky, Cane, Cliffy, Clipper, Capri, Charo, Cara, Carlie, Casey.
D
Daisy, Digby, Dottie, Daizy, Dakin, Don, Digit, Dee, Dina, Dozer, Dream, Dalton, Deyme, Demi, Diva, Ducky, Deni, Dixie, Dandy, Dizzy, Dudley, Duffy, Duke, Darci, Dexter, Dona,
F
Foxfire, Fergo, Fiver, Foxy, Falco, Fergus, Falcor, Frankie, Fallon, Fidel, Fancy, Flaxa, Freya, Figo, Fiby, Fluffy, Fiona, Flurry, Fuzzy, Fee, Forex, Fennel, Foster.
G
Gabby, Genna, Glory, Glow, Gable, Guess, Gail, Gig, Gigi, Gus, Gator, Giles, Gypsie, Ginny, Grady, Gypsy, Geisha, Gizmo.
W
Walker, Wolfie, Wally, Worf, Winnie, Willy.
L
Lea, Libby, Lola, Lacey,Leah, Lacy, Leena, Lotta, Laddie, Lemy, Lilly, Lotti, Laika, Lennox, Lenny, Lotus, Lalita, Lenox, Lanya, Leo, Lucky, Lizzie, Lucy, Lara, Lexi, Lo, Lulu, Lumpy, Lassi, Luna, Luja, Lujo.
M
Miff, Marvin, Mikey, Mokie, Mason, Miko, Molly, Mavis, Milady, Maggie, Max, Millie, Maxie, Mopsie, Mimi, Morgan, Moro, Megy, Miska, Manny, Melba, Missy, Muddy, Manon, Merlin, Mister, Mudita, Mara, Merlot, Mita, Muffin, Mick, Mitch, Munch, Mickey.
S
Selma, Serena, Smita, Stormy, Smitty, Sadie, Shaggy, Smokey, Striker, Snoop, Shana, Sukie, Shandi, Sohini, Sulalita, Sammy, Shania, Sultan, Samoa, Shanta, Sparky, Sundy, Sunny, Sara, Shiro, Spencer, Sausy, Spotty, Savir, Sienna, Sushi,
Savita, Sierra, Spring, Simba, Sprint, Scooby, Suzie, Scooter, Spunky, Swami, Scott, Spy, Scotty, Siri, Sweets, Sissy, Swing, Skippy, Stitch, Sylvers, Stoney, Sylvie
O
Odie, Orsa, Oxford, Oktumi, Opale, Ory, Ozzie, Olivia, Oscar, Ozzy, Oly, Oprah, Ossi, Omar, Oragano, Osvaldo.

Bok ljudi! Tnx na komentarima... Came mi je u komentarima napiso da je njemu najljepši mali pas Francuski buldog... Pa ću napisati nešto o njemu...

Jak, kratkonogi pas s malim tijelom. Za njega je tipičan tupi obrazni dio lubanje i visoko nošene netopirske uši. Rep je prirodno kratak. Glava je široka i kratka. Na obrazu ima bore koje se pružaju do gornjih usana. Jezik i zubi se ne smiju vidjeti iz zatvorene gubice. Oči su tamne, okrugle i malo izbočene. Leda su široka i mišićava, a križa blago padajuća. Dlaka mora biti kratka, gusta i sjajna s malim pjegama i kombinacijom boja - crne, smeđe i bijele.Visina - 30 do 35 cm, težina od 8 do 14 kg. Životno doba - 8 godina, iznimno dočekaju visoku starost.
Francuski buldozi su nastali od starih seljačkih pasmina. lako su kao pasmina bili priznati već 1898. godine (prvi puta bili su na izložbi 1870. godine) sporovima o njihovom podrijetlu još dan danas nema kraja. Englezi još uvijek tvrde da je francuski buldog samo jedna podvrsta njihovog engleskog buldoga.Francuski buldog je čovjeku privržen i ljubazan pas, prijazan prema članovima obitelji, čak i prijateljima obitelji. Vrlo je pametan i treba ga odgajati s ljubavlju. Nije pas koji bi se podredio. Njegov izraz lica je rječit. Ljudi koji s njim žive nauče se na njegovo glasno i nejednakomjerno disanje. Jako voli obitelj i tijesan kontakt sa čovjekom. Po prirodi su francuski buldozi neustrašivi, uvijek aktivni i jači nego što izgledaju na prvi pogled. Primjereni su ljudima koji bi rado imali velikog psa, a imaju malo prostora. Pošto se lako udeblja, potrebno je paziti na ishranu.
EVO JOŠ MALO SLIKICA TOG SLATKOG PESEKA:

Bokić svima! Tnx na komentarima! Bila sam,kao što znate 2 tjedna na moru,pa nisam pisala post... Danas ću pisati o Pudlicama! O Pudlicama,zato što sam na moru "upoznala" prekrasnog srednjeg Pudla Barnyea (kompić od mog psa)! Tek sam sada,u ova 2 tjedna imala prilike "upoznati" Pudla. Do sada nisam imala nikakvo iskustvo sa Pudlom i tek sam sada shvatila koliko je ta vrsta inteligentna,privržena,odana...Ma dosta sad toga...evo dosta toga o Pudli:

Pudl je vrlo svestran pas. Zbog svoje inteligencije i želje za radom može biti korišten u različite svrhe i na različite načine. Agility, poslušnost, rad na tragu, flayball, rad s bolesnicima i djecom , lov, pronalaženje tartufa, cirkuske točke…
Manji pudli su prirodno dobri "živi alarmi" , a veliki se mogu obučiti kao psi za zaštitu. Zaprega velikih pudli s musherom Johnom Suterom je došla na cilj čak i na najpoznatijoj svjetskoj utrci psećih zaprega Iditarod i to 1989, 1990. i 1991. godine. No najveća njihova vrijednost je što su predivni psi za pratnju i društvo.
Prilagodit će se različitim uvjetima stanovanja, životnom tempu, količini kretanja tj. svemu onome sto diktira čovjek. Zadovoljni su sa svim samo da su uz svoju ljudsku obitelj. Lako se uće higijenskim navikama, a zahvaljujući svojoj specifičnoj dlaci i neperutanju kože ne izazivaju nikakvu alergiju kod osjetljivih ljudi. Manji pudli se vrlo lako nauče da bez greške obavljaju higijenske potrebe i u zatvorenom na način koji paše vlasniku (baš kao što to rade kućne mačke) što u određenim situacijama života u visoko urbanim sredinama može biti jako korisno i zahvalno .
Inteligencija, želja za radom i lako učenje te izrazita vezanost za svog čovjeka imaju svoju cijenu. Pudl je pas koji ne smije biti zanemaren i s kojim se mora raditi. Zanemareni i neodgojeni pudl je upravo histerični pas. Odgoj pudla je jednostavan, ali to nije pas koji će prošetati oko kvarta, a onda doma leći na svoje mjesto i spavati satima. Iskoristit ce svaki propust i nedosljednost, a pozornom oku i pametnoj glavici neće ništa promaknuti. Najsretniji su kada svagdje idu sa svojim vlasnicima i uz malo u njih uloženog truda se vrlo lijepo ponašaju. Znaju da je biti pristojan jako bitno ako želi "vidjeti svijeta". Doma je njihova njuška u svemu, a oni sami stalno za petama svojim vlasnicima. Ljudi koji ne podnose da je njihov pas potpuno i bezrezervno zainteresiran bas za sve sto oni rade, bolje da ne nabavljaju pudla. Pudl voli da mu se govori i pseći bihevioristi kazu da je to pasmina koja razumije najviše rijeći. Zato je s pudlom potrebno raditi, igrati se i pričati. Sve uloženo u njega ce biti višestruko vraćeno i život s pudlom će postati pravi užitak.

VELIČINA
Pudl spada po nomenklaturi FCI (Fédération Cynologique Internationale) u IX. grupu (Psi za pratnju i patuljasti psi).
Postoji:
1. Veliki pudl (Grand Caniche, Grosspudel, Standard Poodle, Caniche gigante)
- visina u grebenu preko 45 do 60 cm
2. Srednji pudl (Caniche moyen, Kleinpudel, Medium size Poodle, Caniche mediano)
- visina u grebenu preko 35 do 45 cm
3. Patuljasti pudl (Caniche nain, Zwergpudel, Miniature Poodle, Caniche enano)
- visina u grebenu preko 28 do 35 cm
4. Toy pudl (Caniche toy, Toy Pudel, Toy Poodle, Caniche Toy)
- visina u grebenu mora biti od 28 cm nanize.
Nomenklatura AKC-a (American Kennel Club) je za pudla nesto drugacija. Postoji samo jedna pasmina koja dolazi u tri velicine:
1. Standard Poodle – preko 15 incha (38,1 cm) a bez gornjeg ogranicenja
2. Miniature Poodle – preko 10 incha (25,4 cm) do 15 incha (38,1 cm)
3. Toy Poodle – do 10 incha (25,4 cm).
Toy se izlaze u grupi toy pasmina - Toy Group, a Miniature i Standard u - Non-Sporting Group.
VRSTA DLAKE I NJENO UREĐENJE
Dlaka može biti u dva varijeteta: kovrčava i upredena s tim da je upredena vrlo rijetka zbog teškoča u održavanju i problema sa psećom kožom.
Posebna pudl dlaka koja se ne linja i nema nikakvog mirisa ima i jednu "manu". Zahtijeva od vlasnika posebno ponašanje prema njoj pa je za pudla obvezno šišanje svakih šest do osam tjedana, kao i redovno kupanje, četkanje i češljanje. Uređivati dlaku vlasnik može naučiti sam ili potražiti pomoč profesionalnog psečeg frizera.
Posebnu pažnju treba obratiti izložbenoj dlaci koja se u svrhu izlaganja mora održavati u nekoliko strogo propisanih frizura.
Continental Clip
English Saddle Clip
Puppy Show Clip
Vidjevši izložbeno uređene pse mnogi ljudi prekriže pudla na svojoj listi željenih pasmina. To je šteta jer psi koji se ne izlažu imaju bezbroj mogućnosti za uređenje dlake. Od šisanja po linijama tijela na pola centimetra do velikog izbora različitog oblikovanja dlake na nogama, glavi, usima, repu… Čak i mnogi uzgajivači smatraju današnje izložbene frizure pretjerivanjem u količini dlake i njenom uređenju i zastupaju tzv. "historically correct continental" frizuru.
Zapuštanje uređenja dlake odnosno neredovno šisanje, česljanje i četkanje je najgore što se pudlu može dogoditi. Tada se njegova lijepa dlaka pretvara u hrpu čvorova koji su po životinju vrlo neugodni, a po kožu nezdravi. Problemi s kožom mogu pak ugroziti cijeli organizam životinje. Zato onaj tko ne želi ili ne može pravilno brinuti o dlaci pudla, bolje da izabere neku drugu pasminu.
BOJA DLAKE
Po standardu FCI pudl mora biti jednobojni i to bijeli, smeđi, crni, sivi ili aprikot.
Po standardu AKC pudl mora biti jednobojni, a boje mogu biti sve čiste boje kao sto su: blue, gray, silver, browns, cafe-au-laits, apricot, creams, white, black. Crna i bijela su najčešće.
Za srebrnu je karakteristično da se štenci rađaju crni, a dlaka im polako "blijedi" tako da su nakon svakog šišanja drugačiji sve dok ne dobiju svoju stalnu srebrnu boju. To se zove "clearing to silver", a boja može gradirati od najsvjetlije platinasto srebrne do puno tamnije nijanse.
Uzgajaju se i vrlo su popularni i dvobojni pudli, a s obzirom na obrazac koji boje stvaraju po tijelu Amerikanci ih zovu parti poodle (nepravilno raspoređena kombinacija bilo koje dvije boje), harlequin (iskljućivo crnobijeli parti pudl tj. bijeli pudl s velikim crnim područjima čak do 40% gdje glava i uši moraju biti crni), phantom poodle (pravilno raspoređena kombinacija bilo kojih dviju boja u stilu dobermana ili rottweilera), brindle poodle (kombinacija boja tako da se dobije efekt ispruganosti kao tabby kod macaka), mismark (jednobojni pudl s nekoliko malih točaka druge boje najčešće bijele i to na prsima, bradi, nogama ili repu). Mogu biti prijavljeni u AKC, ali se ne mogu izlagati.

parti

harlequin

phantom

brindle


VELIKI PUDL ( Grand caniche )
To je pas skladnog oblika, srednje velik, sa značajnom frizurom i kovrčastom ili zauzlanom (ako nije raščešljana) dlakom. Njegov hod je tipčan - kao da pleše. Veliki pudl je uvećana podvrsta manjeg, od kojeg je i uzgojen. Pasminske karakteristike su iste za sve podvrste pudli (pročitajte sve o toj pasmini). Pas je čvrsto graden, kvadaratičnost njegovog tijela naglašava karakteristična frizura. Glava je duga, lubanjski dio je zaobljen, gubica jaka, njuška crna kod crnih, a bijela kod bijelih i sivih pudli. Smedu njušku imaju smedi pudl i aprikot pudl. Dlaka je duga. Rep drži uspravno i do polovice je kupiran. Dlaka je gusta, vunasta i gruba. Visina - od 45 do 58 cm, težina - do 22 kg.
Posebnu Ijubav prema pudlama izrazio je Peter Scheitlein 1840. godine u svom djelu "Pokušaj spoznavanja životinjske duše" ("Versuch einer vollstandigen Tierseelenkunde"): "Najpotpuniji pas je pudl. Što god je lijepoga i pametnog napisano za pse odnosi se i povezano je s njima. Taj pas je nešto posebno, originalno i genijalno. Sve na njemu je psihologija. Pudl je po naravi dobar. Svaki, koji je loš, takav je zbog lošeg ophodenja Ijudi prema njemu."Prije I. svjetskog rata pudle su uzgajali samo u jednoj veličini. Po mogućnosti su morali biti veći od 40 cm. Razlikovali su se samo po boji i frizurama. Pri kraju dvadesetih godina uzgojili su idealan tip velikog pudla. Patuljasta pudl je postao modni pas, koji je počeo izguravati velikog. Bilo je razdoblja u kojem je veliki pudl (zovu ga još i "kraljevski pudl") bio već skoro zaboravljen, a sada je sve omiljeniji, prvenstveno zbog dobrog karatera.
SREDNJI PUDL ( Caniche moyen )
To je "ishodišni" pas za sve tri veličine pudli (velikog, srednjeg i patuljastog). Glavu drži uspravno i ponosno, vrat je čvrst, bez podbratka. Šape su malene, zatvorene i oble. Medu prstima je plivaća kožica. Nokti su tvrdi i debeli.
Dužina tijela obično malo prelazi visinu. Leda su kratka. Koža je elastična, a njena boja je prilagodena boji dlake. Bijeli pudl ima kožu srebrnaste boje, a očni rub, usne,nos, desni i nokti su crno pigmentirani. Boja krzna je crna, smeda, bijela, srebrna ili aprikot. Visina - od 30 do 40 cm, težina - oko 15 kg.U njegovoj domovini Francuskoj pudla zovu caniche, što dolazi od riječi canard- patka. Ime govori da su ga prvobitno upotrebljavali za lov na pernatu divljač. Potomak je već skoro izumrle francuske pasmine barbet. Pudl je po naravi Ijubazan pas. Na strance i srodnike se ne obazire. Svu pozornost posvećuje članovima svoje obitelji. Nikada nije umoran, svoju prijaznost i svoje znanje želi uvijek iznova dokazivati, i zato je ponekad uistinu dosadan. Lako uči i voli raditi. Ima odlično pamćenje, stoga nauči mnoge stvari. Žalosno je da njegova velika sposobnost učenja najčešće nije iskorištena, jer je ne cijenimo dovoljno. Tvrd je pas, potrebno mu je puno kretanja. Tipičan je pas za držanje u stanu (ne pušta dlake), oprezan, mada ne obrambeni pas. Kod njege moramo paziti na unutrašnjost ušiju i zubni kamenac.
PATULJASTI PUDL ( Caniche miniature pudl )
Malen je, izrazito živahan pas elegantnog koraka (kao da pleše). Ima kvadratično tijelo, koje može biti frizurom naglašeno ili smanjeno. Na dugoj glavi s okruglim čeonim dijelom stop je malo izražen. Oči su postavljene malo bočno, pogled je živahan i vatren. Boja očiju je tamno smeda kod crnih, bijelih, sivih i aprikot pudlica, a kod smedih je svijetlo smeda. Uši moraju biti duge do usnih kutova. Mora biti bogato odlakan, s dugom, kovrčavom dlakom. Opseg prsiju, mjeren sa plećima, mora biti najmanje 10 cm veći od visine. Ima bujno krzno od kovrčave, vunaste dlake. Visina - do 30 cm, težina - oko 4 kg.
Prvi patuljasti pudl upisan je u njemačku rodovničku knjigu 1912. godine. U Americi tog psa zovu toy poodle. Ponekad je ta najmanja vrsta pudla definirana kao četvrta veličina tih omiljenih pasa. Patuljasti pudl mora biti samo smanjeni oblik srednjeg pudla i mora održati sve njegove tjelesne omjere. Uzgoj patuljastih pudla je zahtjevan, jer psi teže prerasti standardom odredenu visinu. Pas je posebno pogodan za život u manjim stanovima, ali i u većim gradovima. To je modni pas, naomifjeniji medu svim patuljastim pasminama čak i kod nas. Više od polovice svih pudli su patuljaste veličine.
Patuljasti pudl ima iste osobine kao njegov veći brat, srednji pudl. Privržen je Ijudima, lako uči, prijazan je i živahan. Njegova živahnost može rezultirati pretjeranom temperamentnošću, čemu naginju sve manje pasmine. Stoga veterinar treba, kod mogućih operativnih zahvata, više narkotičnog sredstva nego za recimo srednjeg pudla. Ako tako živahnog psa razmazimo i počovječimo, može postati nervozan i u konačnoj fazi histeričan. To rezultira agresivnošću - dovofjno je samo maknuti ruku prema njemu
i on će je ugristi. Do toga ponekad dode i zbog pretjeranje fjubomore prema obitefjskim članovima. Ako ga netko iz obitefji drži u naručju i približi se stranac, napast će ga. Za to su krivi vlasnici.Pudl treba više njege nego drugi pas. Da bi dlaka bila stvarno kvalitetna, moramo je svaki dan pošteno raščešljati.U inozemstvu, pogotovo u Americi, možemo naći i dvobojne pudle u različitim kombinacijama boja. Do sada je priznata samo crno-bijela kombinacija, a druge ne. Ako pudla vodite na izložbe, mora imati propisanu frizuru.
1. Lavlja frizura (klasična): Po njuški, zadnjim nogama i zadnjem dijelu tijela dlaka je kratko ošišana. Narukvice s dužom dlakom potrebno je ostaviti na prednjim i zadnjim nogama, a vrh repa mora biti oblikovan u ćup. Dulja dlaka je i po glavi te po prsima do kraja rebara.
2. Moderna frizura: Ostavfjaju se hlače na prednjim i zadnjim nogama, a donji dio nogu do kraja prstiju ima kratku dlaku. Rep je oblikovan u ćup. Na vrhu glave i na ušima je duga dlaka. Potpuniopis te frizure u knjizi bi oduzeo previše prostora.
Kada na izložbi dva jednakovrijedna psa imaju različitu frizuru, jedan klasičnu, a drugi modernu, pobijedit će onaj s klasičnom. U prošlosti su se na izložbama izlagali nefrizirani i neošišani pudli. Imali su uzlastu, oko 20 cm dugu dlaku. Takve pudle nisu više moderne i na izložbama ih nema. Kod štenadi je potrebno šišati samo obrazni dio lubanje i malo skratiti dlaku po cijelom tijelu. Takvu frizuru štene ima do petog mjeseca starosti. Već sam spomenuo - a to se i pretpostavlja da pudle treba njegovati svaki dan.
Upozorenje koje važi za velikog kraljevskog pudla: u standardima piše da se razvio iz srednjeg pudla, što nije istina, jer su prvobitni psi bili visoki izmedu 50 i 60 cm. U stvarnosti su uzgajači od tih pudli došli do manjih oblika. Sada je visina ograničena na 58 cm. Više pse suci diskvalificiraju. Pudle su jedni od najomiljenijih pasa i medu njima je naljepši upravo krafjevski ili veliki pudl. Mislim da je to jedan od najljepših pasa svijeta. Tko jednom ima pudla obično se nikad više ne odvaja od te pasmine.

Bok svima! Pošto je jedna cura Tarra dobila Škotskog ovčara,a o toj vrsti nezna ništa...Napisala sam ovaj post!

Ponos britanskog uzgoja pasa, škotski ovčar nesumnjivo spada u grupu naj lijepših rasa koja plijeni pogled svojim dostojanstvenim držanjem te predivnom, gustom i dugom dlakom.
Ova rasa, zahvaljujući svom izgledu doživljava veliku popularnost sredinom XIX vijeka kada i kraljica Viktorija uzima grupu pasa ove rase i uvodi u svoj dvorac Balmoral u Škotskoj.
Vrlo brzo, uzgajivači uspjevaju svojom selekciom doprinesti boljoj kvaliteti dlake i stvore krupnijeg i snažnijeg psa. Od nekada izuzetnog ovčarskog psa, škotski ovčar postaje pratilac tog vremena. U 1880-im godinama prvi primjerci dolaze u Sjevernu Ameriku gdje ih, 1885-te, godine, AKC zvanično registrira. Uspješan uzgoj se nastavlja i na novom kontinentu gdje, vrlo brzo, naj lijepši primjerci rase dostižu cijene koje su bile u nivou prosječne desetogodišnje zarade jednog čovijeka u to vrijeme.Za vrijeme Prvog svijtskog rata pojavio se u pratnji britanskih trupa i na linijama fronta.
Popularnost škotskog ovčara naglo raste nakon serije holivudskh filmova o Lesi. koja uspjeva osvojiti srca mnogih ljubitelja pasa. Pored dugodlake varijante, postoji i kratkodlaka koja se vodi kao posebna rasa, odvojena od dugodlakog varijeteta. Priznaju se tri boje: trikolori (crni plašt i glava sa karakterističnim smeđim oznakama, zatim tzv. "blue-merle" (sivoplavičasti plašt sa crno prošaranim flekama, te tzv. "sable" (plašt varira u svim nijansama smeđe boje od najsvjetlije do mahagoni sa tipičnim crnim vrhovima,.
Ovaj zadnji varijetet je i najpopularnij, opet, zahvaljujući Lesi.

Opći izgled i veličina
Visina:
Mužjaci: 56 - 61 cm mjereno od tla do grebena; ženke: 51 - 56 cm.
Težina:
Mužjaci: 20.4 - 29.4 kg ženke: 18.1 - 24.9 kg

Temperament
Škotski ovčar pokazuje kvalitete lojalnog, inteligentnog i nježnog psa. Lak za obuku iako su primjetni tragovi tvrdoglavosti.
Lajanje je vrlo izraženo kod ove rase.

Savijet
Zbog obilnog linjanja guste poddlake u vrijeme ljetnih mijeseci, škotski ovčar nije prikladan za život u stanu.
EVO MALO SLIKA:

Bokić svima! Evo...pošto me je jedna cura zamolila,napisat ću nešto o meni prekrasnom Gordon seteru! Pa evo:

To je pas s najčvršćom postavom među svim engleskim dugodlakim ptičarima. Zbog elegantnosti i plemenitosti uspoređuju ga s plemenitim konjima, koje su koristili u lovu. Njegova tjelesna građa omogućava mu galopiranje. Čeoni dio lubanje nešto je širi i kraći od nosnog. Stop je dobro izražen. Oči su tamno smeđe i žare razumnošću i živahnošću. Rep je prilično kratak, debeo u korijenu, tanji prema kraju. I dlaka je prema kraju repa kraća nego uz korijen. Poželjno je da dlaka ne bude kovrčava ili valovita. Po trbuhu je jako odlakan. Boja krzna je crna kao ugljen, s kestenjasto smeđim mrljama i svijetlim poljima oko očiju. Visina - 66 cm, težina - oko 30 kg. Škotski seter je dobio ime po svom prvom pravom uzgajaču vojvodi Gordonskom, a škotski ga je spisatelj Markham već 1620. godine opisao kao psa koji je sposoban za svaki posao. Za svojU boju i krepko držanje mora zahvaliti križanju s bloodhoundom, i otuda najvjerojatnije škotski seter ima svoje tragačke sposobnosti. Od tog razmjerno snažnog psa zahtjevaju dobro traženje po zemljištu. U usporedbi s engleskim seterom ne može pretražiti tako veliko područje. Na pernatu divljač ukazuje stojeći, sjedeći ili ležeći, važno je samo to da je ukazivanje sigurno. Gordon setera uzgojili su u stjenovitim i kamenitim predjelima Škotske. Po osobinama se razlikuje od drugih setera, stoga je primjeren kao obiteljski pas, mnogo više nego irski seter. Dobar je čuvar, ne previše temperamentan, umiljat, miran, nešto otužne naravi. Između sva tri setera najotporniji je i najduže živi.
EVO MALO SLIKA:

Opcenito o kinološkim udrugama i registrima
Ako slučajno živite na sjevernoameričkom kontinentu perspektiva vam je sljedeća:
Kao i svugdje u svijetu, registracija psa je potrebna i važna ako ste uzgajivač ili ako namjeravate sudjelovati u izložbama čistokrvnih pasa ili pak natjecanjima i ispitima koje pojedini registri organiziraju. Možete birati između nekoliko opcija (ovisno i o pasmini koje je vaš pas predstavnik, jer nisu sve pasmine priznate od strane svih registara): 1. ubilježiti psa u jednom od 3 najuglednija all-breed sjevernoamerička registra- AKC, CKC i UKC, 2. ubilježiti psa u nekom dobro organiziranom single-breed klubu (jedino rješenje za pasmine koje nisu priznate od strane velikih all-breed registara), 3. ako je vaš pas uvezen mozda je već ubilježen u nekom od ostalih uglednih registara, članica organizacije FCI.

AKC (The American Kennel Club) je utemeljen 1884. od strane grupe entuzijasta iz nekoliko psecih klubova. U klubu kažu kako im je cilj "odrzavanje registra čistokrvnih pasa i očuvanje njegovog integriteta...". AKC također "ima zabilježeno podrijetlo za preko milijun pasa godišnje, ali nije uključen u prodaju tako da ne može garantirati za zdravlje i općenitu kvalitetu pasa iz registra". Klub sponzorira preko 15 000 različitih natjecanja svake godine, te podupire i promovira sportove kao Agility, Obedience, Tracking, Hunting Tests..., kao i izložbe ljepote.
Trenutno je u AKCu priznato 157 pasmina kategorizirano u 7 skupina: Sporting, Hound, Working, Terrier, Toy, Non-Sporting i Herding. Postoji i Miscellaneous (razno) skupina u koju ulaze pasmine "na razmatranju". Kada AKCov Board of Directors odluči da pasmina zadovoljava određene kriterije (aktivan pasminski klub, uzgajivačka aktivnost s tendencijom povećanja na širem geografskom prostoru..), onda ju se prima u neku od 7 skupina. Trenutno su u Miscellaneous Beauceron, Plott Hound, Redbone Coonhound i Tibetan Mastiff.

UKC (The United Kennel Club) je utemeljen 1898. i danas je drugi najstariji i drugi najveći all-breed registar u USA (nakon AKCa). Godišnje registrira preko 250 000 pasa, te također podupire cijeli niz natjecateljskih sportova i izložbi ljepote.
Trenutno je u UKCu priznato preko 300 pasmina kategorizirano u 8 skupina: Companion Breeds, Guarding Dogs, Gun Dogs, Herding Dogs, Northern Breeds, Scenthounds And Pariahs i Terriers.

CKC (The Canadian Kennel Club) je primarni registar čistokrvnih pasa u Kanadi. Sponzorira vlastita natjecanja i drži priznatima preko 160 pasmina koje su kategorizirane u istih 7 skupina kao i u AKCu.

FCI (Federation Cynologuique Internationale) je svjetska kinološka udruga, utemeljena 1911. sa ciljem promicanja i zaštite čistokrvnih pasa. FCI nije registar i ne izdaje pedigree. On je krovna organizacija nad 80 članova iz 80 zemalja širom svijeta (jedan od kojih je i HKS Hrvatski Kinoloski Savez) od kojih svaki izdaje vlastite pedigree i obučava vlastite kinološke suce. FCI se brine da svi pedigrei i suci budu zajednički priznati od strane svih clanova organizacije. Na Members stranicama FCIa nalazi se sljedeća geografska podjela zemalja članica: Europa, Azija, Afrika, Australija i Amerika.
Trenutno su u FCIu priznate 332 pasmine kategorizirane u 10 skupina: Sheepdogs and Cattle Dogs (except Swiss Cattle Dogs), Pinscher and Schnauzer – Molossoid breeds – Swiss Mountain and Cattle Dogs and other breeds, Terriers, Dachshunds, Spitz and primitive types, Scenthounds and related breeds, Pointing dogs, Retrievers – Flushing Dogs – Water Dogs, Companion and Toy Dogs i Sighthounds. Standardi za pasmine su razvijeni od strane države u kojoj je pojedina pasmina nastala i nacionalno su vlasništvo. Primjećuje se da je FCIova kategorizacija pasmina temeljena na njihovim pojedinim povijesnim i radnim nasljeđima, dok su američke podjele praktičnije utemeljene na opcćnitim pasminskim karakteristikama.

Bokić! Evo nešto i o vrsti ŠPIC!

Rasna obilježja jednaka su za svih pet veličina špiceva. Špiceve odlikuje lijepo krzno s izrazitim ovratnikom. Glava je slična lisičjoj. Pogled je bistar i razuman. Uši su šiljaste, malene i uspravne. Rep je bogato odlakan. Svi špicevi su drski, što je uvijek povezano s nepovjerljivošću. Veliki špicevi su crni, bijeli i smedi, a srednji su crni, bijeli, smedi, narančasti i metalno sivi. Bijeli špicevi moraju biti čisto bijele boje. Veliki špic ima visinu 40 do 50 cm i teži oko 25 kg, a srednji špic je visok 32 cm (idealna visina) i teži 6 do 7 kg. Ako netko želi imati nepotkupljivog čuvara, koji zagrabi svakog stranca za hlače ili čak za grlo, sa špicom će biti sasvim zadovoIjan, tvrde poznavaoci te stare pasmine. Što je kuća praznija, to špic mora biti veći. Čuva za ogradom ili vratima, a sposoban je čuvati i bicikl, automobil ili torbu za kupovinu. Špic se poistovjećuje s gospodarevim vlasništvom, pa svaku opasnost najavi lajanjem. Koliko dugo i kako glasno će to činiti ovisi o odgoju. Samo u krajnjoj situaciji koristi i zube. U tom slučaju lajući ugrize, odmakne se i ponovo napadne s boka. Kada špic nešto čuva, lopovi će se povući u trenutku kad ga ugledaju ili čuju. Svaki je špic posebno privržen gospodaru i domu. Savestran je i obično napravi ono što mu se kaže. Ta stara pasmina je izuzetno otporna. Špicevi žive dugo.

Bok>! Moja frendica Nataly ima Bernardinku Lunu,pa ću pisati nešto o Bernardincima...

Poznato je da je Bernardinac omiljen zbog svoje velicine, ljepote, dobrocudnosti i plemenitosti. Međutim, svaki pravi ljubitelj ove rase, mora se upoznati sa svim bitnim momentima vezanim za ovu rasu, prije nego se odluci da nabavi psa.
Nije dovoljno znati da je on snazan, veliki pas, dobar cuvar, ljubimac djece. Treba znati da Bernardinac zivi 8-10 godina, da zbog svoje velicine zahtjeva mnogo hrane, dosta prostora za zivot i kretanje, da su njegovo drzanje i njega prilicno skupi. Onaj ko kupi Bernardinca samo zbog prestiza, da bi time istakao svoj materijalni status, sigurno nije pravi ljubitelj ove rase, kao ni onaj koji ce ga odgajiti samo zbog materijalne koristi. Samo pravi ljubitelj je spreman da se mnogo cega odrekne u korist svog ljubimca. Ovo nije navedeno da bi pokolebalo buduceg odgajivaca, naprotiv, da bi stimuliziralo onog pravoga "snoba" odvratilo od kupovine, jer to kao po pravilu za kratko vrijeme preraste u mucenje psa.Kada smo odlucili da kupimo Bernardinca, bolje je da nabavimo stene nego odraslog psa. Stene trazi mnogo vise truda, njege i zalaganja, ali prednost je u tome sto cemo uz odgovarajucu njegu i odgajanje dobiti psa kakvog smo zeljeli, po nasem ukusu i zahtjevima. Odrasli pas je vec formiran, ima svoje navike i osobine koje nam se nece bas uvijek dopasti. Takav pas se teze navikava na nas, pati za starom sredinom i vlasnikom, cesto odbija hranu, a moze biti i agresivan.
Uzgajivačnica
Stene treba kupiti od provjerenih i priznatih uzgajivača. Najbolje bi bilo, ako je moguce, posjetiti nekoliko izlozbi pasa, iz razgovora sa uzgajivačima i kinoloskim sudijama za ovu rasu, koji ce Vam sigurno izaci u susret, nauciti nesto vise o ovoj rasi. Kada vidite stenad, obavezno trazite da pogledate i roditelje, jer je genetika vrlo bitna kod biranja steneta. Pored njihovog izgleda, vazno je obratiti paznju i na njihovo ponasanje, odnos prema vlasniku, da li su plasljivi ili agresivni, da li su veseli, masu li repom, raduju se...... Nekada i uslovi njihovog smjestaja, velicina i izgled prostora (boksa) u kome zivi pas, mnogo govore o odnosu vlasnika prema psu, t.j. o paznji i ljubavi koju on poklanja svom ljubimcu. Pozeljno je posetiti vise uzgajivačnica i usporediti ponuđenu stenad. Tada cemo vidjeti razlike i moci se odluciti za najbolje, jer svi stenci su simpaticni, lijepi i umiljati, ali taj period brzo prolazi a malo kome je svejedno dali ce sljedecih desetak godina pored sebe imati lijepog ili ruznog psa.
Muzjak ili zenka
Najcesce se kada kupujemo psa prvi put, tesko odluciti: muzjak ili zenka. Sa uzgajivačnicama je drukcije, oni znaju treba li im novi, kvalitetniji priplodnjak ili zenka koju bi mogli koristiti za priplod i od nje ocekivati kvalitetnu stenad za dalji uzgoj ili prodaju. Moramo znati da su i muzjak i zenka podjednako inteligentni, jednako dobri cuvari i jednaka im je odanost i privrzenost gospodaru i djeci. Navjeste Vam neke karakteristike i muzjaka i zenki, sto ce Vam mozda pomoci u odluci. Vecina se odlucuje za muzjaka jer je on veci, snazniji, djeluje mocnije. Muzjak je plodno zreo sa 18 mjeseci. Tada pokazuje da zeli biti malo "svoj", tako da mu moramo pokazati vise autoriteta da bi nas kasnije slusao. Muzjak je plodno potentan cjele godine, te moramo znati da je spreman uvijek, kada osjeti miris bilo koje zenke koja se tera, bude uznemiren i neposlusan. Za njega tada nema prepreka, cini sve da posjeti "damu". Muzjak takođe zeli sto veci prostor u kome ce dominirati, i tu svoju teritoriju obiljezava i ogranicava mokracom. Za to mu sluzi svako drvo, zbun, ugao kuce, automobilska guma i slicno.
Zenka je nesto manja od muzjaka ali je cesto krotkija i poslusnija. Vrlo se vezu za kucu, i nije sklona lutanju. Neki cak tvrde da je za prvog psa bolje izabrati zenku. Međutim, svaka zenka dva puta godisnje ima "teranje" (plodni nagon, koji se manifestuje krvarenjem, koje nije obilno onoliko koliko se u prvi mah pomisli) i tada osjeca nagon za parenjem. U tom periodu je uznemirena, ponekad cvili, manje je poslusna, a krvarenje moze biti malo neugodno, ukoliko je držimo u kuci ili stanu. U tom periodu je moramo obezbjediti da ne stupi u kontakt sa nekim muzjakom, jer se lako moze desiti da nasa ljubimica ostane skotna sa nekom ulicnom lutalicom.
Ne kupujte nevakcinisano stene i bez rodovnika.Kada kupujete Bernardinca, uzgajivač je duzan da Vam uz njega da rodovnik psa. Rodovnik sadrzi ime psa, datum ostenjenja, opis psa, (boje i oznake), imena predaka. U rodovnik su jos unjeti ime i prezime uzgajivaca kao i njegova adresa.Pravilno i bilo ako bi sa uzgajivacem potpisali ugovor, u kom ce Vam on garantirati, da stene nema vidljivih i genetskih mana. Na zalost takvi ugovori kod nas nisu praksa.
Koliko treba biti staro stene pri kupovini
Najbolje je kupiti stene. Ono treba biti staro najmanje 8 nedjelja. Međutim, stene iziskuje mnogo truda, vremena, njege i strpljenja. Stene je sklono nestaslucima, cesto napravi manju stetu, izgrize nesto i sl. Ono trazi mnogo paznje, ljubavi, dobru ishranu i njegu. Sa stenetom je vazno igrati se, lijepo postupati, jer samo tako ce izrasti u psa kakvog ste zeljeli. Zbog svih ovih obaveza prema stenetu, pojedini zele kupiti odraslog psa. Takav pas ima određene navike, osobine koje nam se nece uvijek svidjeti a koje on tesko moze izmeniti. Odrastao pas se tesko privikava na Vas i novu sredinu, moze se desiti da odbija hranu, pa cak i da bude agresivan. Zato je najbolje izabrati zlatnu sredinu, i kupiti psa od 4 do 5 mjeseci starosti. Takav pas je prosao najkriticnije periode u razvoju steneta, a jos uvijek cete moci prilagoditi svojim zeljama i zahtjevanjima.
Kratkodlaki ili dugodlaki bernardinac
Obje varijante Bernardinca su ravnopravno zastupljena. Dozvoljeno je i njihovo međusobno parenje. Da li cete izabrati kratkodlakog ili dugodlakog Bernardinca zavisi od Vaseg ukusa. Odrzavanje kratkodlakog je jednostavnije, dok dugodlaki djeluje raskosnije. Ukusi su razliciti a o njima naravno ne treba raspravljati.
Mladi Bernardinac se cini uvijek gladnim iako je upravo jeo. Magicno ga privlaci miris Vase kuhinje. Vecina njih ce sjedeti kao po naredbi i gledati u Vas tanjur dok jedete. Od tamo ih nista ne moze maknuti. Moramo znati da PSU NIJE MIJESTO U KUHINJI. Bernardinac vrlo brzo toliko naraste da ce poceti stavljati glavu na stol za vrijeme ručka, cak ce pokusati i da Vam ukrade hranu, sto priznat cete moze biti vrlo neprijatno pogotovo ako imate goste na rucku. Zato budite dosljedni i ne pustajte ga u kuhinju.
Neugodan skok
Vas pas ce vrlo brzo da poraste i postat ce veoma tezak. Kada dođete kuci on ce Vam se obradovati i skocit ce na Vas u znak strasnog pozdrava. Pri tome morate biti vrlo stabilni da ne biste pali. Dok je Vas pas jos mali, ako ste u starom odjelu i ako je lijepo vrijeme ovakav skok moze biti jos i simpatican, ali sta cete kada Vas pas bude imao preko 70-80 kilograma, ako je vani kisa ... Zato ga treba od malena odvici od ovakvog skakanja. To cete najlakse postici ukoliko mu u pokusaju skoka ocepite zadnje sape, /vodite računa da to ne bude prejako/ i ostro mu kazete FUJ. Ukoliko to ponovite nekoliko puta vrlo brzo cete ga nauciti da je to pogresna i zabranjena radnja. U suprotnom ocekujte da poslje svakog susreta sa Vasim ljubimcem budete prljavi, ogrebeni a mozda i sruseni.
Vrijeme grizenja svega
U starosti od 10 nedjelja, Vas mali Bernardinac ce poceti traziti na cemu ce moci ostriti svoje mlade zube. On ima nezadrzivi nagon da grize sve oko sebe. U ovom periodu cete morati zbog zdravlja Vaseg steneta, budno pazite na njega. Ako Vam samo malo popusti paznja stradat ce Vam mnoge stvari /cipele, carape , namjestaj..../. Ne ostavljajte mogucnost da u igri dohvati i grize kablove za struju i cuvajte ga od dodira sa staklom !!! Malo je vjerovatno da bi preziveo strujni udar, a posjekotine /pogotovo na sapama/ se dugo i tesko lijece, a za to vrijeme rast i razvoj Vaseg ljubimca ce sigurno biti u zastoju. U specijaliziranim prodavaonicama za kucne ljubimce mozete naci kosti, od presovane koze, ali obzirom na njihovu cijenu moze Vam dobro posluziti i velika teleca kost. Nikako ne davati pilece ili slicne kosti koje se cjepaju po duzini, jer mogu izazvati ozbiljne povrede Vasem psu.
Susreti pasa u setnji
Vase stene ili mladi Bernardinac ce se veoma rado igrati sa ostalim psima drugih rasa. Dok ga setate obradovat ce se gotovo svakom psu, bio on stene ili odrastao pas. Dogodit ce se ponekad da neki odrasli pas manje rase, Vase krupno stene savlada ali taj period ce vrlo kratko trajati. Gotovo neprimjetno Vas pas postaje stariji i zreliji i od onog krupnog steneta izraste u samouvjerenog, mocnog Bernardinca koji ce tesko naci odgovarajuceg partnera za igru. Moze Vam se desiti da njegovo ponasanje prema drugim psima postane nepredvidivo.
Poslusnost
Tako veliki pas kao sto je Bernardinac, a neposlusan, moze postati vrlo neugodan za Vas a o drugima da i ne govorimo. Vas pas Vas nece slusati ukoliko mu se ne nametnete kao neko koga ce morati a i htjeti slusati. To je najlakse ako psa odmjereno kaznite ili nagradite ne popustajuci mu nikada zato sto je mali, sladak, ima tako tuzne oci ... Taj mali ce za nekoliko mjeseci biti vrlo velik i vrlo jak a onda cete Vi slusati njega. Dakle bez popustanja ali ni slucajno ne pretjerujte u grubosti, u suprotnom dobit cete velikog plasljivog psa, sto je vjerujte vrlo ruzna slika. Sve zapovjedi koje mu izdajete moraju biti kratke, jasne , dok sve pohvale trebaju biti izgovorene blago i umirujuce...

Bokić! Meni su Zlatni retriveri baš slatki...pa onda...

Simpatičan je, živahan i jak pas. Već iz daleka se vidi da je istrajan trkač. Jako je umiljat. Za njega je karakteristična duga, zlatna, glatka i lagano valovita dlaka. Čeoni i nosni dio lubanje su jako razvijeni, mada ne grubi. Zlatni retriver ne smje djelovati grubo. Oči i vjeđe su tamno obojane i imaju mekan izraz. Rep je ravan, obrastao dugom dlakom i pravi zastavicu. Ne smje biti držan visoko, a uopće ne preko leđa. Gornja dlaka nesmje biti kovrčava, a pod njom je gusta poddlaka, koja ne propušta vodu. Boje: svi tonovi između zlatne i boje vrhnja, krzno ne smije biti smede ili boje mahagonija. Visina - od 56 do 62 cm, težina - 29 do 32 kg. Ima dugu životnu dob. Zlatni retriver je priznat kao rasa u Engleskoj 1913. godine. Nastao je parenjem zlatno žutog Wavy Coat Retrievera (retrivera valovite dlake) s vodenim španijelom, irskim seterom i žutim goničem. Nije poznato kako je teklo ukrštanje. Rasu je stvarao lord Tweedmouth sredinom prošlog stoljeća. Zlatni retriver je zbog svoje ljepote postao omiljena rasa. U toku lova donosi ustrijeljenu pernatu divljač. Pošto odlično pliva, koriste ga i u obraslim močvarnim predjelima. Aktivan je i u hladnoj vodi, jer njegova poddlaka ostaje suha i topla. Kao obiteljski pas je nadasve strpljiv, miran i privržen članovima svog čopora. Jako voli dijecu. Nije agresivan, a po naravi je oprezan. Ukrasan je pas i potrebno mu je puno slobode i bavljenja s njim. U većoj starosti ponekad se javlja siva mrena na očima. Inače je otporan.
EVO I JEDAN VIDEO

Bokić svima!Pošto moj djed ima Čivavu(kratkodlaku)pisat ću nešto o Čivavama!

Sitno je pseće stvorenje s kratkim, ravnim leđima i ravnim nogama, koje drži razmaknuto. Dugi rep nosi u lijepo oblikovanom luku preko leđne linije. Glava je zaobljena poput jabuke, nosni dio lubanje je nježan sa jasno izraženim stopom.Oči su velike iako ne smeju biti previše izbuljene. Netopirske uši su pri osluškivanju postavljene uspravno. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, poželjan je malen okovratnik. Drugi tip psa ima mekanu i dugu dlaku. Dugodlake čivave možemo zamjeniti sa psom pasmine papillon (leptir). Glavna razlika među njima je u veličini koja u standardu još uvijek nije precizno određena. Visina ne smije biti viša od 20 cm, težina je od 500 g do 2,5 kg. Čivava je najmanji pas na svetu. Dobio je ime po meksičkoj državi Chihuahua (tamo još uvijek možemo vidjeti čivavama slične, ali robusnije pse) odakle su pasminu u prošlom stoljeću prenjeli u Ameriku. Njegova umiljata, krhka vanjština vara - u stvarnosti je živahan, odlučan pas koji se ne boji svojih velikih rođaka. Tipičan je pas za naručje, jer se tamo najbolje osjeća - prije svega u gospodarevom naručju. Gospodaru je neobično privržen. Skoro nikada ne laje već samo prigušeno reži. Tako se ponaša prema svim "sumnjivcima". Čivava je inteligentan, neobično temperamentan pas, spreman za učenje. Kod kratkodlakih i dugodlakih varijeteta dozvoljene su skoro sve kombinacije boja, a američki standard dozvoljava i srebrno sivu, čokoladno smedu i crnu boju. Čivavi je svaki dan potrebna duga, opuštena šetnja. Životno doba je dugo.
EVO SLIKE OD KRATKODLAKE ČIVAVE OD MOG DJEDA

Bok! Evo...ljeto je i ljudi idu na more! =))) A naši ljubimci??? Pa nećete ih valjda ostaviti same.Pa...evo neki postić vezan uz to.

Dolazi nam još jedno dugo toplo ljeto. Polako razmišljamo gdje provesti svoj toliko očekivani i zasluženi odmor, kada i koliko će nas to koštati, što sve ponijeti, te hoće li put biti mrcvarenje kao i prošle godine?
Oni koji posjeduju kuću, apartman ili slično, smještaj ne zadaje previše briga, dok ostali moraju najviše brinuti baš o tome.
U svakom slučaju, prije nego odlučite povesti ljubimac na put, dobro provijerite i dogovorite uvijete oko boravka Vaše životinje, jer će Vas propusti skupo stajati, kako Vaših živaca, novaca a možda i ljetovanja. Svakako, probajte saznati gdje je najbliža veterinarska stanica ili ambulanta, jer nikad se nezna kad Vam može zatrebati!
Kad ste dogovorili sve oko boravka, osim vlastite prtljage, morate pripremiti i prtljagu Vašem ljubimcu.
Najbitnije je da je životinja zdrava i u dobroj kondiciji, jer zaista ne možete predvidjeti kako će samo putovanje djelovati na nju. Večer prije polaska, neka obrok bude malen, a životinja prošetana. Manju šetnju bi trebalo obaviti, ukoliko je moguće, i prije samog polaska, kako bi životinja obavila sve svoje potrebe. Bilo bi zgodno da na put krenete što je ranije moguće, ili noću, kako bi izbjegli velike dnevne vrućine. Nemojte zaboraviti ponijeti i hranu, jer nemožete biti sigurni dali mjesto gdje putujete ima pet shop s hranom kakvu jede Vaš ljubimac, jer osim samog stresa od puta i promijene okoline, zadnje što mu treba je da promijeni i hranu koju toliko voli. Ponesite njegovu najdražu igračku, dekicu i naravno higijenski pribor, jer ipak ostajete duže vremena.
Ako znate da Vam pas pati od «putne» mučnine, koristite tablete protiv mučnine (Reisfit), kako bi pomogli svojoj životinji da lakše podnese put. Životinju smjestite u automobil, tako da bude što je manje moguće izložena suncu, i da je na što nižoj temperaturi. Svakako je poželjno i to, da ju smjestite tako da nema propuha ili struje suviše hladnog zraka, npr. kad koristite klima uređaj.
Za vrijeme puta, svakako stanite svakih 1,5-2 sata vožnje, barem na 5 minuta i ponudite životinji svježu vodu i priliku da se prošeta i eventualno «obavi» neke stvari.
Imajte na umu, da i Vi volite stati na kratko i protegnuti noge i popiti hladnu pivu, pa nemojte slično uskratiti i svojoj životinji.

Pozz! Frendica mi ima Njemačku ovčarku (Jessica:Kak se ono zove?Sa S nešto,Jel da?)pa evo nešto o Nj.ovčarima:

OPĆI IZGLED
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.
POLOžAJ NOGU I HOD
Njemački ovčar je kasač. Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno da budu u takvom kutu, da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i dužine pravilan i kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija.
ODLIKE KARAKTERA
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.
GLAVA
Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.
ČELO
Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.
OBRAZI
Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.
GORNJI DIO GLAVE
Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.
NJUŠKA
Njuška je snažna.
USNE
Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.
NOSNIK
Nosnik je prav i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.
ZUBI
Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.
UŠI
Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i oborenim ušima. Štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.
OČI
Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".
VRAT
Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.
TRUP
Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba da bude veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.
REP
Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu u stranu zavrnut, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku vidi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije da bude ni pravo niti malo zakovrnuto iznad leđa nošen. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.
PREDNJE NOGE
Plećke dugačke i kosa postavljene, ravne i nisu naprijed postavljene. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, prava. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istureni niti priljubljeni.
ZADNJE NOGE
Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.
ŠAPE
Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu da dovedu i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.
BOJA
Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.
DLAKA
a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) njemački ovčarski pas: pokrovna dlaka je prava da bude, po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.
c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.
MANE
Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.). Zatim, veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep.
EVO SLIKE:

Pozdrav svima! Prošli post sam sam objavila,jer sam ga već prije pripremila...Nisam imala baš vremena...Stalno sam negdje i nikako da uhvatim vemena...Ali evo...ipak imam neku "rupu".Sutra ili danas navećer(nemam pojma više)idem kod kuma! I zbog tog sam sretna,zato što on ima štene Labrador retrivera! Još ga nisam vidjela,pa... Ima ful glupo ime...Zove se Deni!Ha,ha!
Pa onda sada pišem nešto malo o Labićima!!!

To je pas snažnog izgleda, aktivan i pun energije. Unatoč jakoj postavi lagano se kreće. Karakteristično za njega je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrči. Poddlaka odbija vodu. Dlaka na nogama i na repu nije duža. Za tog retrivera tipičan je tzv. vidrin rep. Čeono koleno je izraženo, gubica jaka i na krajevima nije bitnije sužena. Smeđe oči su prijatnog izgleda. Uši su obešene tesno uz glavu, srednje velike i postavljene prilično unazad.Boja je crna, čokoladno smeđa ili svetlo žuta. Žuti psi imaju najgušću dlaku. Visina - 55 do 62 cm, težina - od 25 do 31 kg. Životna dob oko 12 godina.Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno isticali njegovu tvrdoću i vodljivost. Kao samostalna rasa bio je priznat 1905. godine. Najpre su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Labradorova prednost je odlična vodljivost. Sposoban je učenik i već u toku šetnje ili igre naučimo ga donošenju. Po naravi je prijatan i voli decu.Nije previše glasan i unutrašnje je stabilan pas (i u velikim gradovima, gde ima puno prometa). Dobro se razume s drugim psima i ostalim domaćim životinjama. Neustrašiv je i razmjerno dobar čuvar. Koristi se kao vodič za slepe, a uzgaja se i za izlože. Ne obazire se na vremenske promene, robustan je i otporan, pa mu čak ni sneg ni hladnoća ne smetaju.Ubrajaju se među najomiljenije porodične pse. Posebno je dobrodušan pas.
A EVO I MALO SLIKA:

Bok! Nemam vremena pisati post,ali ovaj tekst ispod sam pripremila već prije. Pošto za par tjedana Barnye ide na kastraciju
jer smo odlučili da ga nećemo pariti... Mislim...zato pišem ovaj post...
Sterilizacija(za ženke) i kastracija(za mužjake)
Da li ste znali da sterilizirane ili kastrirane životinje imaju blažu narav?
Mužjaci:
Kastrirani psi i mačke usmjeravaju svu svoju pažnju na svoju ljudsku obitelj.Sa druge strane, nesterilizirane jedinke često bez nadzora lutaju u potrazi za partnerom, riskirajući teške ili fatalne povrede u saobraćaju ili u okršajima sa drugim mužjacima. Osim toga, oni označavaju teritorij urinom prilično neugodnog mirisa.
U kući Vaš "uzbuđeni" mužjak pasa vas može i osramotiti, naskakanjem na djelove namjštaja ili na vaše ili noge gostiju. Također, nemojte mješati agresivnost i zaštitničko ponašanje; sterilizirani pas štiti svoj dom i obitelj podjednako dobro kao i nesterilizirani pas, dok se mnogi problemi sa agresivnošću mogu ublažiti ili čak i rešiti ranom sterilizacijom.
Ženke:
Ženke pasa privlače mužjake sa velike daljine [zahvaljujući izuzetno dobrom čulu njuha kod pasa, kao i jakom mirisu mokraće]. Ženke pasa obično imaju krvavi iscjedak u trajanju od tjedan dana a mogu postati skotne još jednu nedjelju nakon toga.
Bolje sprečiti...
Da li ste znali da će sterilizirana ili kastrirana životinja imati duži i zdraviji život?
Sterilizacija ženki [odstranjivanje reproduktivnih organa] ili kastracija mužjaka [odstranjivanje testisa] su rutinske veterinarske procedure koje se obavljaju pod opčom/potpunom anestezijom. Obje vrste operacija po pravilu zahtjevaju minimalnu hospitalizaciju. ASPCA preporučuje sterilizaciju ili kastraciju u što ranijem životnom dobu životinje. Osim sprječavanja neželjenog parenja, kastracija kod mužjaka pasa i mačaka uklanja opasnost od raka testisa i bolesti prostate. Sterilizacija ženki pasa i mačaka pomaže u sprječavanju piometre [gnojne infekcije materice] i raka dojke, a sama operacija se preporučuje kod prvog tjeranja pošto tada pruža najveći stupenj zaštite od ovih bolesti. Lječenje piometre zahtjeva hospitalizaciju, intravenske infuzije, antibiotike i naposljetku - sterilizaciju. Rak dojke je fatalan za oko 50% oboljelih ženki pasa i za čak 90% oboljelih mačaka! Treba također znati da su anestezija i operacijonalni proces veuma neizvjesni, komplicirani i skupi, pogotovo kada se radi o starijim životinjama.
Odgovorno postupanje
Da li ste svjesni da možete sprječiti patnju i smrt mnogih životinja?
Rjetki su ljudi koji ne vole mačiće i štence. Nažalost, neki izgube taj osećaj naklonosti kada životinje odraste.Ostali žive kratak i najčešće nesretan život lutalica. Mnoge od ovih životinja su na sijvet došle neželjenim parenjima koje je moglo biti sprječeno sterilizacijom ili kastracijom. Lutalice rjetko žive duže od nekoliko godina, često stradajući od gladi, bolesti, smrzavanja ili pod kotačima automobila.
Sve činjenice
Predsrasuda: Ženka psa ili mačke treba imati jedno leglo prije sterilizacije.
Činjenica: Što prije sterilizirate ženku to će ona imati bolje zdravlje u budućnosti. Čim štene ili mače ima više od jednog kilograma ili je starije od 2 mjeseca, ona ili on mogu biti sterilizirani ili kastrirani.* Mnogi veterinari provode veoma uspješnu ranu sterilizaciju. Što duže ženka živi bez sterilizacije, veće su šanse od tumora dojke ili infekcije materice. Zapravo, ženka sterilizirana prije prvog tjeranja [između 6 i 9 mejseci] ima šest do sedam puta manje šansi da dobije tumor.
*[oko ovog važnog detalja su mišljenja stručnjaka i dalje podjeljena, a jedni se jako protive kastraciji mužjaka prije 8.-og mjeseca starosti]
Predsrasuda: Sterilizacija ili kastriranje će izmjeniti karakter kućnog ljubimca.
Činjenica:Bez obzira na starost u trenutku ovakve operacije, vaš ljubimac će ostati vjeran, privržen i žaštitnički nastrojen prijatelj. Sterilizacija će smanjiti nagon za parenjem što će imati smirujući efekat na mnoge životinje. Kastrirani mužjaci mačaka i pasa uglavnom prestaju lutati i sukobljavati se sa drugim mužjacima a također prestaju i označavati svoj teritorij urinom.
Predsrasuda: Kućni ljubimci poslje sterilizacije postaju debeli i lenji.
Činjenica: Netačno! Manjak kretanja i pretjerana ishrana čini kućne ljubimce debelim i ljenjim, ne sterilizacija. Vaš kućni ljubimaca se neće ugojiti ukoliko mu obezbjedite adekvatno kretanje i normalnu ishranu. Sterilizacija je dobra za vašeg ljubimca i zbog toga što takve životinje u prosjeku žive dvje do tri godine duže od nesteriliziranih jedinki.
Predsrasuda: Sterilizacija je opasna i bolna operacija.
Činjenica: Sterilizacija i kastracija spadaju u rutinske operacije nad životinjama. Uz minimum kućne njege, vaš ljubimac će moći nastaviti sa svojim uobičajenim aktivnostima samo nekoliko dana nakon operacije.

Pozdrav svima!Pošto je moja frendica nedavno dobila štene Samojeda...

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik. Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljavali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.

Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Ernest Kilburn-Scott doveo je kući jednog psa, a on i njegova žena postali su veliki obožavatelji i uzgajivači pasa samojeda.

U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.

Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.

Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg.

Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.

Za one koje ne odobravaju držanje pasa u stanu samo zato što psi smrde jedan mali podatak - samojedi su psi čija dlaka je gotovo bez mirisa!

Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledom okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledom koji su naselili.

Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka.

Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.
EVO I MALO SLIKA

Pozz svima i hvala na komentarima! A evo i nešto malo o genetici pasa:

Pri udomljavanju štenaca koji su križanog porijekla ili mješanci često se pojavljuje pitanje toga koliko će narasti, tj. koje će veličine biti kao odrasli psi. Obično nagađamo koristeći "navodila" kao sto su veličina mame i/ili tate, veličina šapica, brzina rasta u ranoj dobi...
Nažalost, ako se okrenemo genetici i tamo pokušamo naći odgovor na pitanje koliko će veliki biti potomci mješanke A i mješanca B, ili čak dvaju čistokrvnih pasa koji nisu iste pasmine, odgovor je: mogu biti svakakvih veličina, od vrlo malih do vrlo velikih.
Zasto? Kako je moguće da potomak dva psa teška cca 10 kg svaki bude težak 5 ili 20 ili 30 kg?
Kako dva visoka psa mogu proizvesti niskog psa i obrnuto?
Odgovor je u fenotipu i genotipu. Fenotip bi bio ono što vidimo na psu, osobine zamjetne promatranjem izvana, a genotip bi bile osobine sadržane u genetskom zapisu psa, ali ne uvijek zamjetne.
Kod čistokrvnih su pasa mnoge osobine ujednačene. Fenotip odgovara genotipu, iako ne u svim situacijama, a i genotip dva psa iste pasmine bit će puno sličiji nego genotip dva psa mješanca koja izgledaju slično. Jednostavan primjer: žuti lab i crna labica imat ce potomke koji izgledaju i ponašaju se kao labradori, veličine labradora, i među njima neće biti boja osim žute i crne (i smeđe, ako je genotip roditelja takav), niti će biti psa teskih 15 kg niti 70 kg. Dvoje mješanaca veličine laba, građe tijela i tipa dlake kakvu ima lab, s tim da je jedan roditelj žut poput laba a drugi crn, mogu imati potomke koji ne moraju baš nimalo ličiti na laba, ni građom tijela, ni dimenzijama, ni dlakom...
Ukratko, dva psa mogu izgledati vrlo slično, a nositi vrlo različite gene.
Veličina, tj. visina psa ovisna je o tzv. poligenom nasljeđivanju. Kako sam naziv govori, uključeno je više od jednog gena koji određuju visinu psa.

Bok svima! Pošto sam jedne nedjelje trebala ići po štene Mopsa,koji je koštao 650eura u Karlovac (a nisam,jer sam par dana prije dobila Barnya),sad ću napisati nešto o toj vrsti!

PODRIJETLO: pretpostavlja se da je podrijetlom iz Kine, no vodi se kao engleska pasmina jer se u Europi prvi put pojavljuje u 16. st. i to kao pas princa Williama I.
IZGLED
Izrazito je mišićav i skladno građen. Nosni dio lubanje mu je kratak. Oči su mu smeđe i okrugle, a uši tanke i male. Tijelo mu je kratko sa širokim i dubokim prsnim košem, a leđna linija je ravna. Rep je dvaput svinut i nošen sa strane.
VISINA I TEŽINA
Visok je oko 35 cm (25 do najviše 32 u visini plećke). Težina mu se obično kreće od 6,3 do 8,1 kg.
BOJA
Dlaka je kratka, gusta, meka i sjajna, najčešće srebrno-sive ili boje bijele kave, s crnom maskom na licu. Mops može biti i cijeli crne boje.
NARAV
Mops je jednostavan, prilagodljiv, smiren i druželjubiv pas. Vrlo je osjećajan i inteligentan te fizički puno traži od sebe. Ne laje puno osim kad upozorava na dolazak neznanaca. Većina ih hrče.
ODGOJ
Odgoju ovog psa morate pristupiti nježno i osjećajno. Osjetljivi su na ton vašeg glasa, tako da ih nije potrebno oštro kažnjavati. Brzo uči.
SOCIJALNO PONAŠANJE
Mops se dobro slaže s drugim psima i kućnim ljubimcima, a prema djeci i posjetiteljima se ponaša besprijekorno. Nemojte zaboraviti da traži puno pažnje i ljubavi, te da je ljubomoran ako je pažnja gospodara usmjerena nečem drugom.
NJEGA
Nabore na licu povremeno treba očistiti posebnim losionom namijenjenim toj svrsi. Njega dlake nije zahtjevna. Staru i slabu dlaku lako se može odstraniti gumenom četkom (najbolje jednom tjedno). Kupa se 3-4 puta godišnje. Ukoliko se ukaže potreba, ukapajte im kapi za oči.
ZDRAVLJE
Ova pasmina nema ozbiljnih bolesti vezanih specifično za nju, ali zbog osobite anatomske građe lubanje imaju sužen nosni prohod, pa posljedica toga može biti otežano disanje. Također imaju plitki suzni kanal pa im često suze oči, zbog čega treba voditi pojačanu brigu o očima. Osjetljivi su na vrućinu i anesteziju. Životni vijek im je od 12 do 15 godina.
ŽIVOTNI PROSTOR
Možete ga imati i u malenom stanu, nikako u dvorištu. U šetnji vole skakutati i trčati uokolo kada je lijepo vrijeme. Kada je vruće, ne ostavljajte ih predugo vani, te im osigurajte svježe mjesto u hladu gdje će moći provesti ostatak dana.
EVO MALO SLIKA